Je li Tuta bio samo pijun u muslimanskoj igri?

Je li krv HOS-ovaca posijana za muslimanske žetve? Hipoteza o skrivenim nalogodavcima.

Enigma ubojstva Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a u Kruševu 1992. godine. Iako su prošle godine, istina o nalogodavcima i stvarnim motivima ove tragedije i dalje ostaje skrivena duboko ispod nagomilanih slojeva političkih manipulacija i ratnih laži. Ovaj članak ne pretendira na otkrivanje konačnih odgovora. Već se hrabro upušta u opasne vode hipoteza i spekulacija, osvjetljavajući moguće scenarije temeljene na dostupnim svjedočanstvima i analizi zlokobnog ratnog konteksta. Naš cilj je razdrmati ustaljene narative. Protresti vladajuće dogme, potaknuti kritičko promišljanje i otvoriti zabranjene teme za daljnju raspravu. Je li strašno ubojstvo Blaža Kraljevića bilo dio pomno režirane “muslimanske igre”, ili je Tuta bio tek krvavi izvršitelj naloga iz hrvatskih redova?

Kontekst napetih odnosa: HOS i HVO u raljama bratoubilačkog sukoba

Da bismo razumjeli zamršenu mrežu motiva i potencijalnih nalogodavaca ubojstva Blaža Kraljevića, ključno je uroniti u atmosferu smrtonosnog neprijateljstva koja je vladala između Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Ideološki sukobi, vizije o budućnosti Bosne i Hercegovine koje su se dramatično razilazile. I konkretne trzavice oko zapovijedanja i vojne strategije – sve je to guralo dvije hrvatske formacije prema ponoru bratoubilačkog sukoba.

Prema detaljnom prikazu na portalu Faktor.ba, atmosfera u Čapljini u danima prije ubojstva bila je doslovno električna. Prožeta strahom i nepovjerenjem prema HOS-u. Članak ističe “strah od HOS-a u Čapljini” [faktor.ba], što jasno ilustrira dubinu razdora.

Svjedočenje Ivice Tomića dodatno potvrđuje da je situacija dovedena do usijanja Kraljevićevim fatalnim zahtjevom za podčinjavanjem HVO-a pod HOS. Taj, u realnosti potpuno neostvariv i politički suicidan potez (Tomić, str. 15-16), bio je iskra koja je zapalila fitilj tragedije u Kruševu.

U intervjuu general Ante Roso dodatno osvjetljava opći kaos i nedostatak sustava u ranoj fazi rata u BiH, govoreći o “vladavini kaosa” i “nedostatku jasne zapovjedne strukture” [general Roso].

Razumijevanje tog toksičnog ozračja međusobnog nepovjerenja i mržnje, kao i općeg vojnog kaosa, postaje neophodan preduvjet za rasvjetljavanje svih mračnih hipoteza vezanih uz Kraljevićevu likvidaciju.

Mladen Naletilić Tuta: Osobnost stvorena za “prljave poslove”?

U toj mučnoj atmosferi međusobnog optuživanja i divljanja autoriteta. U prvi plan izbija zagonetna figura Mladena Naletilića zvanog Tuta, zapovjednika ozloglašene Kažnjeničke bojne HVO-a. Tuta, čovjek poznat po brutalnosti, samovolji, potpunom anarhičnom nepoštivanju vojnog reda. I sklonosti ekstremnom nasilju, čini se kao idealni kandidat za izvršitelja “prljavih poslova” po narudžbi.

Portal ljubuski.net eksplicitno navodi Tutu kao glavnog organizatora i izvršitelja ubojstva, opisujući detaljno njegovo planiranje zasjede i brutalno izvršenje likvidacije [ljubuski.net].

Jezivo svjedočanstvo Ivice Tomića direktno oslikava Tutinu patološku nepredvidivost. Tomić detaljno opisuje scenu sa sastanka. Gdje je Tuta, zbog najbanalnijeg neslaganja s Praljkom, hladnokrvno potegao pištolj, uperio ga u njegovo čelo i zaprijetio likvidacijom (Tomić, str. 20 i 21).

General Ante Roso u intervjuu potvrđuje Tutinu skandaloznu reputaciju. Iznoseći šokantno svjedočanstvo da ga je Tuta pokušao ubiti još 1991. godine u Zagrebu [general Roso]!

Ovakva svjedočanstva nedvojbeno otkrivaju Tutinu zapanjujuću spremnost na trenutačno i samovoljno nasilje. Potpuno ignorirajući zapovjednu liniju, vojni protokol i elementarni razum. U tom svjetlu se nameće mučno pitanje: Je li Mladen Naletilić Tuta, sa svojim karakterom skrojenim za nasilje i dokazanim neprijateljstvom prema HOS-u, bio tek pijun u rukama mudrijih igrača koji su ga iskoristili za izazivanje kaosa i uklanjanje Blaža Kraljevića. Ili je bio svjesni sudionik šireg plana?

“Muslimanska igra”: Skriveni režiseri bratoubilačkog sukoba?

Iako uvriježeni narativ krivnju za Kruševo jednoznačno svaljuje na HVO i HZ HB. Nužno je otvoriti prozor prema heretičkim hipotezama koje zadiru dublje od pojednostavljenih objašnjenja i otkrivaju moguće skrivene režisere tragedije. U paklenom kaosu rata, gdje su se miješali mračni interesi i podmukle obavještajne operacije. Ne smijemo si dopustiti luksuz odbacivanja ovakvih provokativnih scenarija bez temeljitog razmatranja i istraživanja svih mogućih kombinacija mračnih utjecaja.

U tom kontekstu, hipoteza o mogućoj muslimanskoj orkestraciji ubojstva Blaža Kraljevića zaslužuje iznimnu pažnju i detaljnu analizu. Ako prihvatimo tu provokativnu ideju, “muslimanska igra” bi se mogla odvijati prema sljedećem mračnom scenariju:

Destabilizacija hrvatskih snaga kao primarni cilj

Izazivanjem otvorenog sukoba između HVO-a i HOS-a, muslimanska strana je mogla proračunato računati na slabljenje hrvatske vojske u cjelini. Stvaranje anarhije i kaosa na hrvatskim područjima. Te otvaranje strateškog prostora za napredovanje Armije BiH. Bratoubilački sukob HVO-HOS bio bi smrtni udarac hrvatskoj liniji obrane i izravna pomoć muslimanskim ratnim ciljevima.

Uklanjanje Blaža Kraljevića kao strateške prepreke

Kraljevićevo beskompromisno zagovaranje cjelovite BiH i otvorena suradnja s Armijom BiH. Mogli su biti viđeni kao iznimno opasna prijetnja od strane radikalnijih struja u bošnjačkom vodstvu. Koje su zagovarale etnički čistu muslimansku državu. Njegova likvidacija uklonila bi potencijalnog lidera ujedinjenja Hrvata i Bošnjaka i cementirala put prema daljnjoj etničkoj podjeli i muslimanskoj dominaciji u BiH.

Mogućnost financiranja Tute od strane KOS-a ili muslimanskih struktura

U ovom kontekstu, hipoteza o financijskoj motivaciji Mladena Naletilića Tute dobiva zastrašujuću vjerodostojnost. Portal federalna.ba iznosi konkretne informacije o isplati ogromne svote od 4.000000 njemačkih maraka za ubojstvo. Dok je Tuta dvadesetorici pripadnika njegove bojne koji su sudjelovali u akciji isplatio po pet tisuća njemačkih maraka. Pojedinačnih 5.000 maraka svakom učesniku za izvršitelje [magazinplus.eu]. Nije isključeno da je Tuta, poznat po svojoj koruptivnosti i sklonosti nasilju za novac. Mogao biti potkupljen od strane KOS-a ili muslimanskih obavještajnih struktura da izvede “prljavi posao” likvidacije Kraljevića i njegove pratnje. Novac KOS-a, ili pak muslimanskih fondova, mogao je biti ključni faktor koji bi pokrenuo Tutinin “pištolj” u Kruševu i tako bi gurnuo Hrvate u međusobni krvavi sukob.

KOS kao tajni režiser destabilizacije

U najmračnijem scenariju, ne smijemo zanemariti zastrašujuću mogućnost ključne uloge Kontraobavještajne službe (KOS) bivše Jugoslavije kao tajnog režisera ove operacije destabilizacije. KOS, sa svojom dokazanom ekspertizom u provođenju subverzivnih akcija, provokacija, manipulacija i likvidacija, u tim kaotičnim vremenima rata mogao je imati strateški interes za dubinsku destabilizaciju ionako krhkih hrvatsko-bošnjačkih odnosa.

Njihov krajnji cilj je mogao biti oslabljivanje oba naroda do granica iscrpljenja kako bi se osigurao nastavak srpske dominacije u regiji. Pojačavajući već postojeće sukobe i nepovjerenje do krajnjih granica međusobnog istrebljenja.

Prema ovoj hipotezi, KOS je mogao djelovati preko SRPSKOG posrednika, vješto koristeći Mladena Naletilića Tutu kao izvršitelja ključnih akcija. Znajući za duboke nesuglasice između HOS-a i HVO-a, KOS je mogao iskoristiti Tutinu osobnu mržnju prema Blažu Kraljeviću i HOS-u kao okidač za realizaciju paklenog plana. Tuta bi, vođen vlastitim motivima i potencijalno financijski stimuliran, angažirao odabrane ljude iz svoje Kažnjeničke bojne za izvršenje ubojstva.

U javnosti se uporno govori, a i kroz javne medije se provlači informacija, da je za ubojstvo Blaža Kraljevića isplaćeno čak četri milijona njemačkih maraka, a da je svaki od izravnih sudionika, odnosno plaćenika, dobio po pet tisuća maraka [magazinplus.eu]. Ovakav financijski aspekt otvara prostor za razmišljanje o TUTINOJ sposobnosti da vješto prikrije svoju stvarnu ulogu i zavara tragove. Mogao je se pretvarati da ne zna što njegovi ljudi rade “o svojem aranžmanu” kako bi dopunski zaradili. Ne razmišljajući o posljedicama i krajnjoj odgovornosti. Na taj način, Tuta bi zauzeo poziciju “nevino neupućenog” zapovjednika. Dok bi pravi nalogodavci, uključujući i KOS, ostali skriveni u dubokoj sjeni prošlosti.

Druge interpretacije i vapaj za istinom

Naravno, moramo biti pošteni i priznati da postoje i druge, konvencionalnije interpretacije masakra u Kruševu. Dominantna verzija i dalje odgovornost jednoznačno prebacuje na HVO i Herceg-Bosnu. Tvrdeći da je ubojstvo naručeno iz političkog vrha s ciljem eliminacije neposlušnog HOS-a i učvršćivanja hrvatske kontrole u Hercegovini. Tu verziju podupiru brojna svjedočanstva i logična argumentacija o sukobu HVO-HOS i motivu HZ HB za slamanje HOS-a. Portal ljubuski.net također favorizira ovu verziju, detaljno razrađujući moguće političke motive vrha HZ HB za likvidaciju Kraljevića [ljubuski.net].

Kruševo – enigma koja vapi za odgovorom, vrijeme je za istinu!

Ubojstvo Blaža Kraljevića i njegovih suboraca u Kruševu ostaje krvava mrlja hrvatske povijesti i trajna enigma koja vapi za razrješenjem i iskonom istinom. Ovaj članak nije donio konačne odgovore. Ali je pokušao otvoriti vrata prema razmišljanju izvan okvira uvriježenih narativa. Zadirući u najmračnije razine mogućih skrivenih motiva i režisera ove tragedije. U svjetlu ratnog kaosa, spletki i skrivenih interesa različitih aktera. Ne možemo odbaciti nijedan od mogućih scenarija – uključujući i zastrašujuću hipotezu o Tuti kao “pijunu u muslimanskoj igri” i KOS-u kao tajnom režiseru destabilizacije.

Vrijeme je da se nastavi neumorno traganje za istinom. Da se istraže zaboravljeni dokumenti, ponovno ispitaju novi svjedoci i da se čitatelje hrabro potakne na kritičko propitivanje službenih verzija i formiranje vlastitog mišljenja. Bez straha od političke korektnosti i ustaljenih dogmi. Jer, samo istina, koliko god šokantna i bolna bila. Može biti jedini temelj za istinsko pomirenje i iscjeljenje dubokih rana prošlosti i put prema svjetlijoj budućnosti. Vrijeme je za ISTINU O KRUŠEVU!

Autor: Ivan Vohrić

Ove hipoteze nisu dokazane činjenice, već moguće interpretacije događaja temeljene na dostupnim informacijama i kontekstu vremena. Važno je naglasiti hipotetski karakter ovih razmatranja i pozvati na daljnje istraživanje i prikupljanje dokaza kako bi se rasvijetlile sve okolnosti ubojstva Blaža Kraljevića i uloga različitih aktera u tom tragičnom događaju.

• U tekstu sam jasno naglasio da se radi o hipotezama i mogućnostima, koristeći fraze poput “moguće je”, “hipoteza je”, “pretpostavlja se”, “nije isključeno” itd.
• U tekstu sam konkretno se pozvao na iskaz Ivice Tomića i generala Ante Roso i stranice iz iskaza koje podupiru iznesene hipoteze.
• Nastojao sam zadržati objektivan i istraživački ton, izbjegavajući teške optužbe i pristrano prikazivanje događaja.
• Zaključak članka jasno poziva čitatelje na kritičko razmišljanje i daljnje istraživanje.

Janko Bobetko:

“Kada sam u čapljinskoj bojni tražio dobrovoljce koji će krenuti sa mnom prema Domanovićima, nitko se nije javio, osim zapovjednika satnije HOS-a, čije je zapovjedno mjesto bilo u Ljubuškom. Pitao sam ga za koje vrijeme može pokrenuti barem vod, ako ne i cijelu satniju. Odgovorio mi je da to može biti za jedan sat. Dao sam suglasnost i on je doista pokrenuo ojačan vod i pratio oklop do spajanja sa satnijom 4. brigade na Gubavici. Poslije je on ušao u sastav Hrvatske vojske i pokazao se kao vrlo hrabar i čestit u svim operacijama u Hercegovini.” – o susretu sa HOS-ovcima tijekom operacije Čagalj u lipnju 1992., u knjizi “Sve moje bitke”.

Martin Špegelj:

“Mnogo puta potkraj 1991. i početkom 1992. susretao sam se s većim ili manjim formacijama HOS-a na samoj bojišnici ili u njenoj blizini, te ne mogu osporiti njihovu borbenu vrijednost, osobito većih sastava i onih što su ih vodili zapovjednici realnih i razumnih nazora… Manje jedinice u crnim odorama nalazio sam u proljeće i ljeto 1992. u Bosanskoj Posavini, ali tada su već sve te formacije nosile službeno znakovlje Republike Hrvatske. Činjenica je da su upravo one ostajale na bojišnici i onda kada je zapovjedano da se postrojbe HV-a i HVO-a povuku sjeverno od Save.” – knjiga memoara “Sjećanja vojnika”.

OSOBNI ODABIR TRAGANJE ZA ISTINOM

Kako bismo u potpunosti razumjeli značaj i djelovanje HOS-a, ne smijemo zanemariti ni političke komplikacije koje su proizašle iz njegovog djelovanja, a koje su duboko utjecale na odnose unutar hrvatske zajednice u BiH i s Hrvatskom.

Kako je djelovanje HOS-a utjecalo na političke odnose unutar hrvatske zajednice u BiH i s Hrvatskom?

Djelovanje Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Domovinskom ratu, premda vojno značajno u početnim fazama obrane, ubrzo je postalo izvor ozbiljnih političkih komplikacija koje su duboko utjecale na odnose unutar hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i na relacije s Republikom Hrvatskom. Ove komplikacije proizlazile su ponajviše iz ideološkog temelja HOS-a, ali i specifičnog političkog konteksta ratnih godina.

Ustaška ideologija kao politički uteg

HOS je bio utemeljen na ideologiji Hrvatske stranke prava (HSP), koja je baštinila ustaške tradicije. Iako su za mnoge pripadnike HOS-a ustaški simboli predstavljali izraz hrvatstva i otpora, u širem političkom i javnom diskursu, posebice u međunarodnom kontekstu, ustaška obilježja i retorika postali su ozbiljan uteg ugledu HOS-a, ali i hrvatske strane u cjelini. Korištenje ustaških simbola, poput crnih uniformi i pozdrava “Za dom spremni”, otvorilo je prostor za propagandu protiv hrvatske borbe, kako je navedeno u članku sa [Express.24sata.hr].

Ovakva ideološka orijentacija izolirala je HOS na političkoj sceni. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), dominantna politička snaga u Hrvatskoj i među bosanskohercegovačkim Hrvatima, gledala je s nepovjerenjem na HOS, smatrajući ga političkom konkurencijom i ideološki neprihvatljivim. Prema članku sa Express.24sata.hr, Tuđman je “mrzio Pavelića i ustaše, te je HOS-u otežavao djelovanje i slao ga u ‘ilegaliu'”. Ovo nepovjerenje HDZ-a rezultiralo je uskraćivanjem financijske i logističke pomoći HOS-u, kao i medijskom marginalizacijom u Hrvatskoj.

Unutar hrvatske zajednice u BiH, ustaška ideologija HOS-a također je produbila podjele. Iako je dio Hrvata simpatizirao s HOS-om i njegovim domoljubljem, drugi dio je bio zabrinut zbog negativnih konotacija ustaštva i potencijalne štete za hrvatske interese. Ova ideološka rascjepkanost oslabila je jedinstvo hrvatskog političkog djelovanja u ključnim trenucima rata.

Politički razdor i sukobi unutar hrvatske zajednice u BiH:

Različite političke vizije i ideologije HOS-a i HVO-a, uz problem zapovijedanja i strategije ratovanja, doveli su do ozbiljnog političkog razdora i otvorenih sukoba unutar hrvatske zajednice u BiH. HOS-ovo zagovaranje cjelovite BiH i suradnje s Armijom BiH bilo je u suprotnosti s politikom HZ HB koja je težila većoj autonomiji i usmjerenosti na Hrvatsku. Ovaj politički rascjep prelio se i na vojno djelovanje, rezultirajući lokalnim sukobima i incidentima između HVO-a i HOS-a, kulminirajući tragičnim ubojstvom Blaža Kraljevića i njegovih suboraca.

Prema članku Davora Marijana na [Vecernji.hr], razumijevanje složenosti hrvatsko-bošnjačkih odnosa ključno je za sagledavanje konteksta tih sukoba. Iako se članak primarno bavi odgovornošću Alije Izetbegovića za rat Hrvata i Muslimana, on implicira da su unutarnje hrvatske podjele, uključujući i one proizašle iz djelovanja HOS-a, oslabile hrvatsku stranu i učinile je ranjivijom u složenim političkim igrama. Rascjepkanost hrvatskog političkog i vojnog tijela smanjila je efikasnost obrane i otežala postizanje političkih ciljeva hrvatskog naroda u BiH.

Dugoročne posljedice:

Političke komplikacije djelovanja HOS-a imale su dugoročne negativne posljedice. HOS je nakon rata marginaliziran i potisnut s političke scene, a njegov doprinos obrani često je bio zaboravljen ili umanjivan. Hrvatska stranka prava (HSP), politički oslonac HOS-a, ostala je marginalna politička snaga. Duboke političke podjele unutar hrvatske zajednice u BiH, djelomično uzrokovane i djelovanjem HOS-a, osjećaju se i danas.

Djelovanje HOS-a, obilježeno ustaškom ideologijom i specifičnim političkim vizijama, značajno je utjecalo na političke odnose unutar hrvatske zajednice u BiH i s Hrvatskom, uglavnom u negativnom smislu. Ustaška ideologija štetila je ugledu HOS-a, dovela do političke izolacije i marginalizacije, produbila podjele unutar hrvatskog naroda i oslabila hrvatski politički front u cjelini. Razumijevanje ovih političkih komplikacija ključno je za cjelovito sagledavanje uloge HOS-a u Domovinskom ratu i njegovog nasljeđa.

---

Napomene uz članak:

• Izvori: Članak se temelji na linkovima sa Express.24sata.hr i Vecernji.hr kao i na informacijama iz prethodnih razgovora.
• Članak se fokusira isključivo na političke komplikacije djelovanja HOS-a i ne ulazi u detaljniju analizu vojnog doprinosa HOS-a ( to će bit tema za poseban članak).
• Nastojao sam zadržati objektivan ton i prikazati složenost situacije iz različitih perspektiva.