Zašto država, režim i narod nisu isto
Nakon objave teksta o zločinu u Prebilovcima, velik dio reakcija nije se odnosio na činjenice, izvore ili sadržaj, nego na samu ideju da se o takvoj temi uopće piše. Umjesto rasprave o dokumentima i odgovornosti, pojavile su se optužbe o „napadu na Hrvate“, „pljuvanju po državi“ ili „antihrvatskom pisanju“.
U korijenu takvih reakcija nalazi se jedan temeljni problem: namjerno ili nenamjerno miješanje pojmova države, režima i naroda. Dok se ti pojmovi ne razdvoje, svaka ozbiljna rasprava o povijesti osuđena je na buku, vrijeđanje i ideološko navijanje.
Prije nego što se krene u optužbe, dobro je razjasniti osnovne pojmove.
Što je država
Država je prije svega pravni i teritorijalni okvir. Ona je administrativna tvorevina koja u određenom povijesnom trenutku postoji ili ne postoji, ima granice, institucije i međunarodni položaj.
Država sama po sebi nije moralni subjekt. Ona ne osjeća, ne misli i ne snosi emocije. Države nastaju, mijenjaju se i nestaju, a njihovo postojanje ne jamči ni pravednost ni nevinost.
Govoreći o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, govorimo o državi nastaloj u specifičnom povijesnom kontekstu Drugog svjetskog rata, pod snažnim utjecajem okupacijskih sila. Ta činjenica ne može se promijeniti ni poricati, ali sama po sebi još uvijek ne objašnjava zločine.
Što je režim
Režim je konkretna vlast, skup ljudi, politika i odluka koje u ime države djeluju u određenom razdoblju. Režimi donose zakone, zapovijedi i odluke – i režimi snose izravnu odgovornost za zločine.
U slučaju NDH, ustaški režim bio je taj koji je:
- donosio rasne zakone,
- organizirao represiju,
- provodio masovne zločine nad civilima.
Osuda ustaškog režima nije osuda države kao apstraktnog pojma, a još manje osuda hrvatskog naroda. To je osuda konkretne vlasti i konkretnih zločina.
Problem nastaje kada se kritika režima namjerno proglašava napadom na državu ili narod, čime se zločini pokušavaju sakriti iza kolektivnih pojmova.
Što je narod
Narod nije jedinstvena, homogena masa. U svakom narodu postoje:
- žrtve,
- počinitelji,
- protivnici režima,
- pasivni promatrači,
- prisiljeni sudionici.
Narod nije isto što i vlast. Većina ljudi u svakom povijesnom razdoblju ne donosi odluke, nego ih trpi.
Hrvatski narod tijekom Drugog svjetskog rata nije bio jedinstven blok, kao što nijedan narod u povijesti nije bio. Postojali su oni koji su služili režimu, oni koji su mu se protivili, oni koji su stradavali i oni koji su pokušavali samo preživjeti.
Zbog toga je kolektivna krivnja intelektualno nasilje, ali je i kolektivno poricanje zločina moralni kukavičluk.
Zašto se ti pojmovi namjerno miješaju
Miješanje države, režima i naroda rijetko je slučajno. Ono služi vrlo konkretnim ciljevima:
- lakše je vikati o „napadu na narod“ nego govoriti o zločinu,
- lakše je autoru pripisati mržnju nego se suočiti s dokumentima,
- lakše je graditi mit nego prihvatiti složenu istinu.
U takvom obrascu, svaka kritika režima postaje „izdaja“, a svaka činjenica „propaganda“. Time se prostor rasprave zatvara, a povijest pretvara u oružje.
Zašto je to opasno
Kad se pojmovi sustavno miješaju:
- zločini se relativiziraju ili opravdavaju,
- žrtve se vrijeđaju drugi put,
- autori se napadaju umjesto argumenata,
- društvo ostaje zarobljeno u mitovima.
Takav odnos prema prošlosti ne štiti narod. On ga dugoročno slabi, jer narod koji ne može podnijeti istinu ostaje taoc vlastitih iluzija.
Zaključak
Razlikovanje države, režima i naroda nije akademska igra riječima. To je preduvjet svakog poštenog razgovora o povijesti.
Nerazlikovanje pojmova država, režim i narod jedan je od glavnih razloga zašto se povijest pretvara u ideološko oružje.
Osuda zločina počinjenih u ime određenog režima nije napad na narod. Priznanje tamnih dijelova vlastite povijesti nije izdaja. A napad na autora koji iznosi činjenice nije argument.
Ako se identitet ruši jednom istinom, problem nije u istini.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
About the Author
Oni koji robuju materijalnom interesu uvijek se skrivaju unutar kolektivne krivnje očekujuči kako neće biti kažnjeni zbog protuzakonitog ponašanja.
Skloni su korupciji svih segmenata društva, a čine to s namjerim zadržavanja svojih na prjevaru stećenih pozicija u društvu.
Takvi zločinci su veći neprijatelji naroda od vanjskih neprijatelja.
U Hrvatskoj su to serboslaveni, tuđinski sluge koji rasprodaju resurse države zbog svojeg vlastitog luksuza 😔