Židovi, u zraku se osjeća nekakva čudna tišina, teža od lipanjske sparine, a glasnogovornici savjesti, Ognjen Kraus i Ivo Goldštajn, čini se, nestadoše s lica zemlje. Da ih možda nije naša revna desničarska vlast, u naletu povijesnog revizionizma, “privremeno smjestila” u kakav preodgojni kamp? Samo pitam, onako, radi prosvijetljene javnosti i povijesne točnosti. Jer, zanimljivo, nikakvu ljudsku gestu, ma ni glasić, nismo čuli u osudi masovnih ubojstava civila u Gazi od strane Izraelaca. Čekajte malo, nisu li Kraus i Goldštajn – Židovi? Kao i ti Izraelci? Kako je moguće da se u ime univerzalnih ljudskih prava i povijesnih lekcija diže glas samo kada je to politički oportuno, a kada stradavaju civili pod bombama, i to od strane “naših”, onda vlada – muk? Možda je to onaj muk što znači prešutno odobravanje, onaj muk što je često pratio mračne stranice povijesti.
Nakon destabilizacije EU, na redu je Bliski istok
Nedavno nam je i vijest o izraelskom napadu na Iran, naravno, podvaljena kao “slučajni” vatromet u Teheranu, zaigrala po živcima. Odmah se nameće pitanje: je li to doista istina, ili je samo još jedna u nizu “ustaških” laži skrojenih u nekoj mračnoj jazbini? Jer, znate, u nas je sve što ne odgovara službenom narativu odmah ustaško. Ipak, “prosto ne mogu da vjerujem”, kako bi rekli naši istočni susjedi, ali ne zato što su Židovi napali Iran (to je valjda postalo dio novog svjetskog poretka), već zato što su se Hrvati i Srbi, ruku pod ruku, u bratskoj slozi, napokon ujedinili – u tišini. Nakon toliko godina međusobnog prenemaganja, evo ih, skladni u izbjegavanju neugodnih istina.
Srbi, doduše, imaju opravdanje za svoju tišinu. Nekoliko godina već Izraelcima revno isporučuju municiju i naoružanje. Eto, “para” je, rekli bi naši pragmatični susjedi, bitnija od obraza na koji se tako često pozivaju. Poslovica kaže: “Tko šuti, tri zarađuje”. A kad se radi o municiji, valjda i više od tri.
No, što je s Hrvatima? Onim “čvrstim pravim desničarima” koji se kunu u nacionalnu čistoću i jedini smiju nositi sveti predznak “HRVAT”? Onim obožavateljima Donalda Trumpa, čovjeka kojeg su, uzgred rečeno, “Židovi instalirali za predsjednika SAD-a” (što je, naravno, samo “ustaška” teorija zavjere, zar ne?). Odakle odjednom ta grlena ljubav prema Židovima? Zar smo zaboravili povijest, onu u kojoj se tijekom NDH nismo baš pretjerano voljeli, dapače? Iako su Židovi i Srbi činili “zavidan dio u vladi i vojsci NDH” (opet, samo “ustaška” povijesna krivotvorina, znamo mi pravu istinu!), veliki dio njih je bio, kako se to elegantno reklo, “državni neprijatelj”. Ta, valjda se povijest piše po potrebi, a ne po faktima.
Muke po Jasenovcu i ekonomskom sluganstvu
Je li moguće da je današnji utjecaj izraelskog gospodarstva na RH i ekonomski razvoj, “potpomognut” uništenjem kompletne hrvatske poljoprivrede, Vladu RH pretvorio u takve poslušnike, nijeme i gluhe? Ili je cijela Vlada RH nečim ucijenjena? Možda zbog Židova u Jasenovcu? Kada čovjek malo dublje promisli, to je sigurno sve zbog Jasenovca. Ah, taj Jasenovac, vječna utvara koja opsjeda hrvatsku političku scenu. Ali opet, razmišljam, sigurno sam se prevario. Jasenovac je bio namijenjen samo za Srbe, ipak je tu bilo “preko milijun Srba”, kako kaže suvremena lažna povijest. Onda vjerojatno nije bilo dovoljno mjesta za sve te Židove. Mislim, ipak u toliko baraka koje su Amerikanci 1945. snimili avionom, gdje je moglo stati nekoliko tisuća ljudi, kako nagurati milijun i pol Srba i Židova u iste te barake? Ma sigurno nije bilo tako. Ne, nikako. Povijest je fleksibilna, i služi nam samo da nas podučava onome što trebamo zaboraviti.
Meni se najobjektivnije čini da su Plenković i Vučić postali prijatelji, eto, na nedavnom sastanku, posredstvom američke diplomacije, sve u svrhu podrške Ukrajini u ratu protiv mrskih RUSA. Jer, američka diplomacija i politika zasigurno će voditi velikog računa o svojim članicama NATO saveza, ako bi se slučajno Iran “zajebao” i poslao koju nuklearnu raketu u zemlju članicu PRAVEDNIKA.
Bilo kako bilo, netko će bez gaća ostati. Ali, eto, bolje ostati bez gaća nego da ti još nešto “uleti” dok su ti spuštene do koljena. Uostalom, tko još nosi gaće kad je čast na rasprodaji, a savjest na godišnjem odmoru? Sutra je Zagreb Pride započet će okupljanjem u 15:00h na Trgu Republike Hrvatske, ispred Hrvatskog narodnog kazališta, zato čuvajte GUZICE.
Zašto je tišina najglasnija poruka? Pravo na (ne)ugodnu istinu
Kao što je uvaženi Europski sud za ljudska prava (ESLJP) i sam mudro primijetio, “članak 10. štiti ne samo sadržaj izraženih ideja i informacija, već i oblik u kojem su prenesene.” Da, dobro ste pročitali. Novinari i javnost nisu ograničeni na suhoparno izvještavanje – možemo koristiti satiru, karikature, parodije, pa čak i polemičke članke. Jer, sloboda izražavanja štiti i “informacije” i “ideje”, a ne samo dosadne činjenične tvrdnje.
Opseg zaštićenih informacija i ideja je, srećom, iznimno širok. Jedina vrsta izražavanja koja je izvan okvira tog svetog prava jest govor mržnje, onaj koji ima za cilj podrivanje prava drugih. I neka nam bude jasno: ovaj članak, i autor, zasigurno nemaju takav cilj. Naprotiv, cilj je potaknuti na razmišljanje, na kritiku, na preispitivanje te čudne, opipljive tišine koja je zavladala.
Članak 10. štiti i ono izražavanje kojim se prenose informacije i ideje koje vrijeđaju, zaprepašćuju i uznemiruju. Zašto? Zato što je sloboda izražavanja jedan od glavnih temelja demokratskog društva. Ona je nužan uvjet za napredak i za samoispunjenje svakog pojedinca. I da se razumijemo, ta sloboda ne odnosi se samo na “informacije” ili “ideje” koje su “dobronamjerne” ili se smatraju “neuvredljivim” ili “ravnodušnim”. Ne! Ona uključuje i one koje vrijeđaju, zaprepašćuju ili uznemiruju. Upravo su takvi zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema “demokratskog društva”.
Stoga, prije nego što netko podigne obrvu na oštar ton ili neugodnu istinu, neka se sjeti da je ponekad potrebno malo protresti stvari kako bi se došlo do odgovora. Jer, dok se jedni prešutno slažu, drugi možda samo čekaju da se netko usudi progovoriti.
Iza svake riječi: Ivan Vohrić
About the Author
