Analiza istupa Save Štrbca za Kurir: od „čisto srpskog mesta“ i neimenovanih „planera“, preko netočnih brojki o Crnom brdu, do tvrdnje da u Gospiću „nema Srba“. Kada se njegove riječi usporede s policijskim, sudskim, europskim i arhivskim izvorima, ostaje mnogo više političkog narativa nego dokaza.
Savo Štrbac u razgovoru za srpski Kurir aktualnu istragu protiv četvero ljudi osumnjičenih za namjerno izazivanje deset požara na zadarskom području pokušava predstaviti kao svojevrsnu hrvatsku konstrukciju kojom se javnosti odvlači pozornost s ekoloških afera u Gospiću i Biljanima Donjim.
To bi bila legitimna teza — kada bi za nju ponudio dokaz.
Nije ga ponudio.
Umjesto toga Štrbac povezuje međusobno odvojene događaje, hrvatska naselja dijeli prema nacionalnom ključu, govori o neimenovanim „planerima“, osporava vjerodostojnost policijske istrage argumentom protiv tvrdnje koju policija uopće nije iznijela i završava tvrdnjom o Gospiću koju demantiraju službeni hrvatski podaci.
Problem Štrbčeve priče zato nije što je ona neugodna Hrvatskoj.
Problem je što je na nekoliko ključnih mjesta u sukobu s provjerljivim činjenicama.
RPP-ŠTR-01 Kurir Savo Štrbac o uhićenjima zbog požara i otpadu u Hrvatskoj Izvorni intervju u kojem Savo Štrbac uhićenja povezuje sa skretanjem pozornosti s ekoloških afera te govori o Biljanima Donjim, Škabrnji, neimenovanim 'planerima' i Gospiću. Pročitaj izvorni intervjuPrvo ono što Štrbac pokušava pretvoriti u „amatersku priču“
Štrbac policijski slučaj naziva „amaterski ispričanom pričom“ za naivne te postavlja pitanje zašto bi „profesionalci“ čekali uz cestu da ih netko vidi.
Ali tko je uopće tvrdio da su uhićeni bili profesionalni palitelji?
Policija nije.
Državno odvjetništvo nije.
Sudac istrage nije.
To je premisa koju je Štrbac sam uveo, a zatim ju sam pobio.
Činjenice poznate do 18. kolovoza izgledaju znatno drukčije.
Policijska uprava zadarska službeno je objavila da kriminalističkim istraživanjem trojicu hrvatskih državljana u dobi od 46, 45 i 42 godine te 33-godišnju državljanku Poljske povezuje s deset požara 14. i 15. kolovoza. Prema policijskoj sumnji, požari su izazivani namjerno, upaljačem, po prethodnom planu i međusobnom dogovoru, s ciljem dovođenja u opasnost života i imovine velike vrijednosti na štetu većeg broja stanovnika Zadarske županije.
RPP-ŠTR-02 Policijska uprava zadarska Predani pritvorskom nadzorniku zbog sumnje u izazivanje požara na zadarskom području Službeno policijsko priopćenje o četvero osumnjičenih, deset požara, prethodnom planu i međusobnom dogovoru, pretragama, oduzetom oružju i nastavku kriminalističkog istraživanja. Otvori službeni izvorSudac istrage Hrvoje Visković potom je potvrdio da su osumnjičenici djelomično priznali neka djela koja im se stavljaju na teret. Izričito je rekao da kod paljenja suhe trave uz cestu nema dvojbe o namjeri. Istodobno je korektno upozorio da motiv još nije poznat te da tek treba dokazati jesu li se i na koji način prethodno dogovarali. Svima je određen jednomjesečni istražni zatvor.
Dakle, istraga nije završena i motiv nije utvrđen.
Ali to je nešto sasvim drugo od Štrbčeve sugestije da je cijela priča toliko nevjerodostojna da je namijenjena samo „naivnima“.
RPP-ŠTR-03 Index.hr Sudac otkrio puno novih detalja o četvero osumnjičenih za podmetanje 10 požara Izvještaj o odluci suca istrage Hrvoja Viskovića, djelomičnim priznanjima osumnjičenih, nepoznatom motivu i daljnjim dokaznim radnjama. Pročitaj izvještajPolicija nije objavila „organiziranu grupu Srba“ – Štrbac joj pripisuje tu formulaciju
Ovdje se događa još jedna zanimljiva zamjena teza.
Štrbac govori o vlasti, policiji i tužiteljstvu, pa tvrdi da je dovoljno reći da je požare izazvala „organizovana grupa Srba“ kako bi javnost zagrizla priču.
Ali službeno priopćenje zadarske policije ne govori o „organiziranoj grupi Srba“.
Policija navodi trojicu hrvatskih državljana i jednu državljanku Poljske. Nacionalnu pripadnost trojice muškaraca nisu službeno objavili. Podatak da su srpske nacionalnosti došao je iz neslužbenog medijskog izvještavanja, što i sam Kurir priznaje navodeći da ga preuzima iz informacija RTL-a koje je prenio Index.
Štrbac tako medijski podatak pretvara u navodni državni narativ, a onda taj narativ pripisuje policiji i vlastima.
To nije beznačajna razlika.
RPP-ŠTR-04 Kurir Kurirov intervju sa Savom Štrbcem Kurir u uvodu sam navodi da podatak o srpskoj nacionalnosti trojice hrvatskih državljana dolazi prema neslužbenim informacijama RTL-a koje je prenio Index. Provjeri navod„Čisto srpsko mesto“, „hrvatsko čisto mesto“ i neimenovani „planeri“
Najproblematičniji dio njegova istupa dolazi kada govori o Crnom brdu.
Štrbac Biljane Donje naziva „čisto srpskim mestom“, a susjednu Škabrnju „hrvatskim čistim mestom“.
Biljane Donje nisu nikakav srpski teritorij. To je naselje u Republici Hrvatskoj u kojem žive građani određene nacionalne strukture. Isto vrijedi za Škabrnju.
Nacionalna pripadnost stanovnika ne mijenja državnu i teritorijalnu pripadnost mjesta.
Zato taj izbor riječi nije neutralna demografska informacija. Štrbac hrvatski prostor retorički razvrstava prema etničkoj pripadnosti stanovnika: s jedne strane „srpsko“, s druge „hrvatsko“.
A onda slijedi ključna formulacija.
Govoreći o Crnom brdu, tvrdi da „planeri nisu računali“ da će bura štetu od Biljana Donjih nositi prema Škabrnji.
Tko su ti „planeri“?
Što su planirali?
Gdje je dokument?
Tko je donio odluku da se troska dovede upravo ondje zato što ondje žive Srbi?
Štrbac to ne objašnjava.
Ali redoslijed njegova argumenta teško je previdjeti: prvo definira jedno mjesto kao srpsko, drugo kao hrvatsko, a zatim govori o planerima koji navodno nisu predvidjeli da će šteta, umjesto prema „srpskom“, vjetrom završavati prema „hrvatskom“ području.
To više nije samo kritika hrvatskog nemara.
To je insinuacija da je pri odabiru mjesta za Crno brdo postojao etnički usmjeren plan.
Za tako ozbiljnu insinuaciju Štrbac u intervjuu ne nudi nikakav dokaz.
RPP-ŠTR-05 Kurir Štrbac o Biljanima Donjim, Škabrnji i 'planerima' Dio intervjua u kojem Štrbac Biljane Donje naziva 'čisto srpskim mestom', Škabrnju 'hrvatskim čistim mestom' te tvrdi da 'planeri nisu računali' kako će bura prenositi štetne posljedice. Pročitaj izvorA onda arhiva otvara neugodno pitanje: tko je zemljište dao MLM Groupu?
Upravo ovdje priča postaje posebno neugodna za Štrbčevu konstrukciju.
Ne moramo nagađati kako je cijela stvar započela. Postoji novinski tekst iz vremena kada je Crno brdo tek nastajalo.
Slobodna Dalmacija 20. ožujka 2011. piše da je MLM Group iz Zagreba ugovorio zakup zemljišta veličine oko 20.000 četvornih metara s Vladimirom Čupićem i počeo na njega dovoziti materijal iz nekadašnje šibenske Tvornice elektroda i ferolegura.
Isti članak zabilježio je i sumnje pojedinih mještana da se materijal dovozi u Biljane zato što ondje žive Srbi.
Dakle, ni taj dio priče ne treba skrivati.
Ali istodobno je dokumentirano nešto što Štrbčeva današnja priča ostavlja izvan kadra: početak posla uključivao je privatni zakup zemljišta lokalnog čovjeka.
RPP-ŠTR-06 Slobodna Dalmacija Crnicu iz Šibenika preselili u Biljane Donje Arhivski članak od 20. ožujka 2011. navodi da je MLM Group ugovorio zakup približno 20.000 četvornih metara zemljišta s Vladimirom Čupićem i ondje počeo dovoziti materijal iz bivšeg TEF-a. Pročitaj arhivski članakPetnaest godina kasnije Vladimir Ćupić sam je javno ispričao svoju verziju događaja.
Prema njegovim riječima, otkrio je da je naslijedio dio zemljišta. Osoba koja mu se predstavila kao posrednik ponudila mu je najam za navodno skladištenje građevinskog materijala. Spojen je sa Sadikom Čolićem iz MLM Groupa, a tvrtka mu je na račun uplatila 60.000 kuna za najam. Ćupić tvrdi da je očekivao cement, blokove i sličan građevinski materijal te da je poslije shvatio da je prevaren.
Njegovu obranu treba navesti upravo takvu kakva jest.
Nema dokaza da je Ćupić znao što će u konačnici nastati na toj lokaciji.
Ali postoji dokaz da zemljište nije jednostavno oteto nekakvom srpskom selu kako bi neimenovani hrvatski „planeri“ ondje istovarili otrov.
Postojao je ugovorni poslovni odnos.
To je činjenica.
RPP-ŠTR-07 Slobodna Dalmacija / Novosti Vladimir Ćupić o zemljištu na kojem je nastalo Crno brdo Ćupić 2025. opisuje kako je pristao na najam dijela naslijeđenog zemljišta, kako ga je posrednik povezao s MLM Groupom, uplatu 60.000 kuna te svoju tvrdnju da je bio prevaren o tome što će se na zemljištu skladištiti. Pročitaj Ćupićev iskazCrno brdo jest hrvatska sramota – i baš zato mu ne treba Štrbčeva teorija
Nema nikakve potrebe braniti hrvatsku državu u aferi Crno brdo.
Naprotiv.
Hrvatska je taj slučaj vodila katastrofalno.
Sud Europske unije još je 2019. utvrdio da Hrvatska nije ispunila obveze iz europskog prava. Nakon što problem godinama nije riješen, Sud EU-a 6. ožujka 2025. ponovno je presudio protiv Hrvatske i naložio joj milijun eura paušalne kazne te 6.500 eura za svaki dan daljnjeg kašnjenja.
Sud govori o približno 140.000 tona materijala odloženog od 2010. godine u blizini kuća te navodi da materijal predstavlja rizik od ispuštanja štetnih tvari, sadrži opasne tvari i radioaktivan je iznad dopuštenih razina. Sud je posebno naglasio da Hrvatska godinama nije napravila značajan napredak u izvršenju prve presude.
To je dovoljno teško samo po sebi.
Za optužbu hrvatskih institucija za petnaestogodišnju neefikasnost, nemar i neizvršavanje europskih obveza ne treba izmišljati etnički plan.
RPP-ŠTR-08 Sud Europske unije Commission v Croatia – Biljane Donje landfill II, C-315/23 Službeno priopćenje Suda EU-a od 6. ožujka 2025. o približno 140.000 tona otpada, riziku za zdravlje i okoliš te kazni Hrvatskoj od milijun eura i 6.500 eura za svaki dan kašnjenja. Otvori službeni dokumentŠtrbac kaže više od 170.000 tona. Kurir i Sud EU-a kažu oko 140.000
I tu dolazimo do jednog vrlo jednostavnog problema provjere činjenica.
Kurir u istom članku, prije Štrbčeva iskaza, navodi približno 140.000 tona materijala na Crnom brdu.
Sud Europske unije također navodi približno 140.000 tona.
Slobodna Dalmacija 2025. govori o 140.000 tona.
Štrbac, međutim, govori o više od 170.000 tona.
Razlika je više od 30.000 tona.
Možda Štrbac raspolaže nekim drugim izračunom. Ako raspolaže, trebao bi ga pokazati.
Dok ga ne pokaže, ozbiljniji izvor je presuda Suda Europske unije, a ne broj izgovoren u televizijskom intervjuu.
RPP-ŠTR-09 Sud Europske unije Službeni podatak o približno 140.000 tona otpada u Biljanima Donjim Sud EU-a u službenom priopćenju uz presudu C-315/23 navodi približno 140.000 tona materijala odloženog na lokaciji Biljane Donje. Provjeri službeni podatakA onda dolazi tvrdnja: „Nema Srba u Gospiću“
Pred kraj razgovora Štrbac izgovara još jednu dramatičnu tvrdnju.
Govoreći o otpadu u Gospiću kaže, u sadašnjem vremenu: „Nema Srba u Gospiću, pobijeni su.“
Ne treba negirati niti relativizirati zločine počinjene nad srpskim civilima na gospićkom području 1991.
Ali sadašnja demografska tvrdnja jednostavno nije točna.
Službeni podaci Državnog izbornog povjerenstva za izbore vijeća i predstavnika nacionalnih manjina 2023. pokazuju da je za izbor Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Gospića bilo evidentirano 610 birača.
Šest stotina i deset birača srpske nacionalne manjine nije „nema Srba“.
Čak i kada bismo raspravljali o razlici između užeg gradskog naselja i administrativnog područja Grada Gospića, Štrbac nije napravio takvu stručnu distinkciju. Izrekao je kategoričnu političku poruku.
A službeni podatak njegovu formulaciju pobija.
RPP-ŠTR-10 Državno izborno povjerenstvo RH Izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina 2023. – Grad Gospić Službeni podatak DIP-a pokazuje 610 evidentiranih birača za izbor Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Gospića. Otvori službeni podatakŠtrbac nije neutralni promatrač koji se slučajno našao u ovoj priči
Postoji još jedan kontekst koji Kurirovu čitatelju nije nevažan.
Savo Štrbac danas nastupa kao predsjednik Dokumentacijsko-informacijskog centra Veritas.
Ali u vlastitoj službenoj biografiji Veritasa navodi da je tijekom rata bio član Komisije za razmjenu zarobljenika tzv. Republike Srpske Krajine, od 1993. njezin predsjednik, te da je iste godine postao tajnik Vlade RSK, funkciju koju je obnašao do kraja rata. Veritas je osnovao krajem 1993., a sjedište mu je do kolovoza 1995. bilo u Kninu.
To ne znači da zbog svoje političke prošlosti automatski govori neistinu.
Ali znači da ga nije ozbiljno predstavljati kao politički neutralnog kroničara hrvatsko-srpskih odnosa.
Posebno ne kada hrvatska naselja u 2026. ponovno opisuje terminima „čisto srpsko“ i „čisto hrvatsko“.
RPP-ŠTR-11 Veritas – biografija Save Štrbca Savo Štrbac – Biography information U vlastitoj biografiji Štrbac navodi da je od 1993. bio predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika RSK i tajnik Vlade RSK te da je te funkcije obnašao do kraja rata. Otvori biografijuNjegov rad i metodologija bili su predmet kritike i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Tijekom suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču Žarko Puhovski svjedočio je da je imao ozbiljne rezerve prema Veritasu: govorio je o etnički selektivnom pristupu žrtvama i slučajevima u kojima su, prema njegovu iskazu, njihovi podaci bili netočni.
To je iskaz Puhovskog pred ICTY-em, a ne sudski nalaz protiv Štrbca ili Veritasa, ali je važan dio povijesti rasprave o vjerodostojnosti tog izvora.
RPP-ŠTR-12 ICTY Gotovina et al. – svjedočenje Žarka Puhovskog, 17. veljače 2009. Službeni transkript ICTY-a u kojem Žarko Puhovski iznosi svoje rezerve prema Veritasu, uključujući etničku selektivnost i tvrdnju da su u pojedinim slučajevima objavljivani netočni podaci. Otvori službeni transkriptŠtrbčeva medvjeđa usluga sada je još očitija
U trenutku pripreme ove analize dogodio se važan razvoj.
Index je 18. kolovoza objavio poseban članak u kojem navodi da se, prema njihovim neslužbenim informacijama, Vladimir Ćupić iz Biljana Donjih – čovjek koji je 2025. javno govorio o svojoj ulozi u nastanku Crnog brda – nalazi među četvero osumnjičenih za namjerno podmetanje deset požara na zadarskom području.
Policija njegovo ime još nije službeno objavila i zato taj podatak treba označiti upravo onako kako ga Index objavljuje: prema neslužbenim informacijama njihove redakcije.
Ali više ne govorimo samo o anonimnim objavama na društvenim mrežama ili podudarnosti imena.
Sada postoji konkretna medijska redakcijska informacija koja izravno povezuje istog Vladimira Ćupića s obje priče.
I upravo tu Štrbčeva teza dobiva gotovo apsurdnu dimenziju.
Štrbac pokušava aktualna uhićenja prikazati kao hrvatsko skretanje pozornosti s Crnog brda, dok se prema novim neslužbenim informacijama među osumnjičenima nalazi upravo čovjek koji je prije petnaest godina bio neposredno povezan s početnim ugovornim poslom oko zemljišta na kojem je Crno brdo nastalo.
To ne dokazuje da postoji uzročna veza između Crnog brda i požara.
Ne dokazuje motiv požara.
Ne znači ni da je Ćupić kriv za djela za koja je osumnjičen – kaznenu odgovornost utvrđuje sud.
Ali izuzetno snažno pokazuje koliko je Štrbčeva konstrukcija o jednostavnom hrvatskom političkom skretanju pozornosti bila preuranjena.
Jer upravo je on, pokušavajući javnost usmjeriti prema Crnom brdu, otvorio priču koja se sada vraća do jednog od ljudi iz aktualne istrage.
RPP-ŠTR-13 Index.hr Osumnjičeni za palež u Zadru poznat je iz afere s ilegalnim otpadom 'Crno brdo' Index 18. kolovoza 2026. objavljuje da se, prema neslužbenim informacijama njihove redakcije, Vladimir Ćupić iz afere Crno brdo nalazi među četvero osumnjičenih za deset požara na zadarskom području. Pročitaj aktualnu objavuKako nastaje politička konstrukcija
Kada se cijeli intervju rastavi na dijelove, obrazac je prilično jasan.
Stvarni ekološki skandal u Gospiću povezuje se sa stvarnim ekološkim skandalom u Biljanima Donjim.
Zatim se ta dva slučaja povezuju s aktualnim uhićenjima zbog požara.
Biljane postaju „srpske“, Škabrnja „hrvatska“.
Pojavljuju se neimenovani „planeri“.
Policijskoj istrazi pripisuje se priča o „organiziranoj grupi Srba“, iako policija nacionalnost nije objavila.
Uvode se „profesionalni“ palitelji koje nitko nije tvrdio da je uhitio.
140.000 tona postaje više od 170.000.
A na kraju u Gospiću navodno više nema Srba, iako službeni izborni podaci evidentiraju stotine birača srpske nacionalne manjine.
To više nije samo drukčije političko mišljenje.
To je konstrukcija u kojoj se provjerljive činjenice, pretpostavke i nacionalne sugestije miješaju tako da čitatelj na kraju dobije priču mnogo dramatičniju od onoga što dokazi dopuštaju.
Štrbčev najveći problem nije Hrvatska – nego dokumenti
Možemo istodobno reći dvije stvari.
Hrvatska je u slučaju Crnog brda napravila nedopustiv institucionalni propust i za njega je financijski kažnjena pred Sudom Europske unije.
I Savo Štrbac nema dokaz da su uhićenja četvero osumnjičenih za deset požara organizirana kako bi taj ili gospićki ekološki skandal nestao iz javnosti.
Dapače, policijski slučaj počeo je nakon dojave građana o paljenju vatre uz cestu, nakon koje je policija pronašla i zaustavila vozilo s četvero ljudi.
Nisu ih pronašli Vladini PR stručnjaci.
Pronašla ih je policija nakon dojave građana.
Nakon toga slijedili su kriminalističko istraživanje, deset požarišta, pretrage, oduzimanje mobilnih uređaja i oružja, djelomična priznanja pred pravosudnim tijelima i istražni zatvor. Motiv se tek utvrđuje.
RPP-ŠTR-14 Index.hr Četvero osumnjičenih za podmetanje 10 požara ostaje u zatvoru, istražuju se poruke Aktualni pregled istrage od 18. kolovoza 2026.: istražni zatvor, djelomična priznanja, analiza mobilnih uređaja, nepoznat motiv i činjenica da se osumnjičene zasad ne tereti za terorizam. Pročitaj najnoviji pregled istrageMožda će se na kraju pokazati da motiv nema nikakve veze s nacionalizmom.
Možda će se pokazati suprotno.
Možda će se otvoriti potpuno treća pozadina.
To treba utvrditi istraga.
Ali ono što se ne može ozbiljno napraviti jest unaprijed odbaciti cijeli predmet kao hrvatsku predstavu za „naivne“, zatim ponuditi priču o etničkim „planerima“ bez dokaza i očekivati da se vlastite tvrdnje ne provjeravaju.
Jer kada se provjere, pojavljuju se Crno brdo, ugovor o zakupu, 20.000 četvornih metara, Vladimir Ćupić, 60.000 kuna, 140.000 umjesto 170.000 tona, službena policijska kronologija i 610 birača srpske nacionalne manjine u Gradu Gospiću.
Štrbac je želio skrenuti pogled prema Crnom brdu.
Možda mu je najveća pogreška bila upravo u tome što smo ga poslušali — i pogledali malo pažljivije.
Urednička napomena
Stanje izvora provjereno je 18. kolovoza 2026.
Policija nije službeno objavila imena četvero osumnjičenih. Podatak o njihovoj srpskoj nacionalnosti objavljen je u medijima na temelju neslužbenih informacija.
Index je 18. kolovoza objavio da se, prema neslužbenim informacijama njihove redakcije, među četvero osumnjičenih nalazi Vladimir Ćupić iz Biljana Donjih, ranije javno povezan s aferom „Crno brdo“. Res Publica Post taj podatak zato ne predstavlja kao službenu policijsku potvrdu, nego kao konkretno i jasno označeno neslužbeno medijsko saznanje.
Sudac istrage potvrdio je da su osumnjičenici djelomično priznali neka djela koja im se stavljaju na teret. Motiv još nije utvrđen, a konačna pravna kvalifikacija ovisit će o rezultatima daljnje istrage.
Sva prava pridržana @ Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
