Ubojstvo Ante Paradžika 21. rujna 1991. jedno je od onih događaja iz ratne hrvatske povijesti o kojima i 35 godina poslije postoje različita tumačenja. Paradžik je toga dana ubijen na policijskom kontrolnom punktu u Sesvetama, a četvorica policajaca poslije su pravomoćno osuđena.
Ipak, tvrdnja da je slučaj potpuno razjašnjen bila bi jednako neprecizna kao i tvrdnja da se o njemu ništa ne zna.
Znamo tko je pucao. Znamo da se automobil u kojem se nalazio zaustavio prije pucnjave. Znamo da iz tog automobila nije otvorena vatra. Znamo da su četvorica hrvatskih policajaca pravomoćno osuđena za ubojstvo Ante Paradžika i pokušaje ubojstva njegovih suputnika.
Ali postoji i drugo pitanje na koje pravomoćna presuda nije odgovorila:
je li iza neposrednih počinitelja postojao politički ili sigurnosni nalog i je li netko unaprijed želio Paradžikovu smrt?
Upravo se na toj granici između dokazanoga i nedokazanoga tijekom proteklih 35 godina razvila većina prijepora oko njegove smrti.
Zato događaje vrijedi vratiti njihovu kronološkom slijedu.
Ante Paradžik – od Hrvatskog proljeća do HSP-a
Ante Paradžik rođen je 10. veljače 1943. u Ljubuškom.
Početkom sedamdesetih postao je jedna od istaknutih osoba hrvatskoga studentskog pokreta. Tijekom Hrvatskog proljeća izabran je za predsjednika Saveza studenata Hrvatske, koji je okupljao predstavnike hrvatskih sveučilišnih centara.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća jugoslavenske su ga vlasti uhitile. Osuđen je na tri godine zatvora, koje je u cijelosti izdržao.
U vrijeme uspostave višestranačja ponovno se politički aktivirao te postao jedan od obnovitelja i dopredsjednik Hrvatske stranke prava. Tijekom 1991. bio je i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a.
Bio je istaknuti politički protivnik tadašnje vlasti i njezin vrlo oštar kritičar.
To je nezaobilazan politički kontekst njegove smrti, ali samo po sebi nije dokaz da je upravo zbog svojega političkog djelovanja ubijen.
znanstveni izvor Anali Hrvatskog politološkog društva / Hrčak Velimir Veselinović – Politička djelatnost Ante Paradžika Znanstveni rad o Paradžikovu političkom djelovanju, Hrvatskom proljeću, obnovi HSP-a i okolnostima njegove smrti. Otvori izvor
21. rujna 1991. – posljednji govor u Križevcima
U subotu 21. rujna 1991. Paradžik je sudjelovao na skupu Hrvatske stranke prava u Križevcima.
Bio je to njegov posljednji javni nastup.
Nakon skupa krenuo je prema Zagrebu u bijeloj Ladi Nivi. Automobilom je upravljao Branko Perković. Paradžik se nalazio na suvozačkom mjestu, a s njima je putovao Ivan Oršanić.
Hrvatska se tada već nalazila u otvorenom ratu. Zagreb je živio uz zamračenje, posebne prometne režime, strah od diverzija i sustav policijskih blokada na prilazima gradu.
Upravo će unutar tog sustava započeti slijed događaja koji će završiti Paradžikovom smrću.
znanstveni izvor Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika Rekonstrukcija događaja na temelju izvornog gradiva, cjelovitog spisa kaznenog postupka, medijskih napisa i razgovora sa sudionicima. Otvori izvor
Dugo Selo – kako nastaje sumnja na „martićevce“
Na policijskoj kontroli u Dugom Selu Ladu Nivu zaustavili su policajci Marinko Šižgora i Blaž Sarić.
Sarić je vozača Branka Perkovića poznavao odranije.
Vozilo je nakon kratkoga razgovora propušteno, a putnici nisu detaljno legitimirani.
Tek nakon njegova odlaska Sarić je počeo sumnjati u Perkovića. Prema iskazima i dokumentaciji iz kaznenog spisa, povezivao ga je s osobom za koju je čuo da je prešla pobunjenim Srbima.
U 22:06 preko policijske radioveze zatražio je da se bijela Lada ponovno zaustavi i provjeri.
U komunikaciji se potom pojavljuje mogućnost da su osobe u automobilu „martićevci“.
Nekoliko minuta poslije Sarić za vozača govori da je „najvjerojatnije Martićevac“, ali istodobno traži provjeru u kojoj policijskoj postaji radi, ako uopće radi u zagrebačkoj policiji.
Ta je pojedinost važna.
Policijskim punktovima nije prenošena potvrđena obavještajna informacija da prema Zagrebu dolaze pripadnici neprijateljskih snaga.
Prenosila se sumnja.
dokumentirana rekonstrukcija Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika Rad uključuje rekonstrukciju službene policijske radiokomunikacije i iskaze iz kaznenog spisa. Otvori izvor
Je li Blaž Sarić znao da je u vozilu Ante Paradžik?
To je jedno od ključnih pitanja.
Sarić je tvrdio da nije znao.
Ivan Oršanić u prvom je iskazu također rekao da policajac nije mogao znati koga Perković vozi. Na glavnoj raspravi Oršanić je svoj iskaz izmijenio i rekao da misli kako je Perković ipak spomenuo Paradžika, ali je priznao da u to nije potpuno siguran.
Sud toj izmijenjenoj verziji nije povjerovao.
Zbog toga nije sudski utvrđeno da je Sarić znao da se Ante Paradžik nalazi u Ladi.
Dokumentirano je nešto drugo: Sarić je najprije propustio automobil čovjeka kojega je poznavao, a nekoliko minuta poslije drugim policajcima prenio ozbiljnu sumnju da bi se moglo raditi o „martićevcima“.
Je li to učinio iz stvarne, makar pogrešne sumnje, ili je iza njegove dojave postojao neki drugi motiv, dostupni dokazi ne omogućuju pouzdan zaključak.
znanstveni izvor Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika Analiza međusobno različitih iskaza o tome je li Sarić znao tko se nalazi u vozilu. Otvori izvor
Put prema Sesvetama
Na prethodnom kontrolnom mjestu u Sesvetskim Selima Lada se nije zaustavila nakon pokušaja policijskog signaliziranja.
I ta je informacija prenesena dalje.
Kada se vozilo približavalo sljedećem punktu, policajci su ga već očekivali kao sumnjivo vozilo nakon upozorenja u kojem su se spominjali mogući „martićevci“.
Ali upravo ovdje treba razdvojiti dvije stvari koje se tijekom godina često spajaju u jednu.
Jedno je pitanje je li se automobil zaustavio na prethodnom punktu.
Drugo je pitanje je li se zaustavio na mjestu na kojem je na njega otvorena vatra.
Na drugo pitanje odgovorila su vještačenja i sud.
Ubojstvo Ante Paradžika – što je pravomoćno utvrdio sud
Vrhovni sud Republike Hrvatske pravomoćnom presudom od 23. veljače 1994. prihvatio je zaključak prvostupanjskog suda da se vozilo zaustavilo prije nego što su policajci počeli pucati.
Taj je zaključak bio utemeljen na nalazu prometnog vještaka.
Sud je razmatrao i obranu Željka Vučemilovića-Grgića, koji je kasnije tvrdio da se vozilo približavalo nesmanjenom brzinom i nije se namjeravalo zaustaviti.
Problem za takvu verziju bio je njegov raniji iskaz pred istražnim sucem, u kojem je izjavio da nije mogao procijeniti zaustavlja li se automobil ili se još kreće.
Vrhovni sud ocijenio je da njegova kasnija kategorička tvrdnja bitno odstupa od toga ranijeg iskaza.
Tvrdnja da je policija na mjestu pucnjave otvorila vatru zato što Lada nije htjela stati nije činjenično stanje koje je pravomoćni sud prihvatio.
pravomoćna presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – pravomoćna presuda od 23. veljače 1994. Vrhovni sud prihvatio je zaključak da se vozilo zaustavilo prije otvaranja vatre. Otvori presudu
Željko Vučemilović-Grgić prvi je otvorio vatru
Pravomoćna presuda utvrdila je i tko je započeo pucnjavu.
Prvi je počeo pucati Željko Vučemilović-Grgić.
Nakon njega vatru su otvorili Branko Matošević, Željko Čeko i Paško Palić.
Vrhovni sud u presudi navodi najmanje 26 ispaljenih metaka Vučemilovića-Grgića, sedam Matoševića, dva Čeke i 14 Palića.
Ukupno je riječ o najmanje 49 metaka.
Ante Paradžik smrtno je pogođen. Branko Perković bio je ranjen, dok je Ivan Oršanić preživio pucnjavu.
pravomoćna presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – tko je prvi pucao i koliko je metaka ispaljeno Presuda navodi da je Vučemilović-Grgić prvi počeo pucati te broj ispaljenih metaka svakog od četvorice osuđenih policajaca. Otvori presudu
Sud je utvrdio direktni umišljaj na ubojstvo
Vrhovni sud nije prihvatio da je riječ o slučajnom usmrćenju ili običnom nehaju.
Četvorica policajaca pucala su iz neposredne blizine iz automatskog oružja prema zaustavljenom automobilu, znajući da se u njemu nalaze ljudi.
Sud je zato potvrdio zaključak prvostupanjskog suda da su postupali s direktnim umišljajem na ubojstvo svih osoba u automobilu.
Sud je odbacio i tvrdnju da je kod njih postojala stvarna zabluda koja bi isključivala umišljaj. Posebno je naveo da ostala trojica mogu vidjeti da se ne puca iz automobila nego da prvi puca Vučemilović-Grgić.
Ovo je jedna od najvažnijih činjenica cijelog slučaja.
Ali istodobno treba jasno objasniti što ona ne znači.
Direktni umišljaj na ubojstvo ljudi u automobilu nije isto što i sudski dokaz da su policajci znali da se u automobilu nalazi Ante Paradžik i da su dobili politički nalog da ubiju upravo njega.
Takav zaključak sud nije donio.
pravomoćna presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – direktni umišljaj i odbacivanje stvarne zablude Vrhovni sud potvrdio je da su optuženici postupali s direktnim umišljajem na ubojstvo osoba u zaustavljenom automobilu. Otvori presudu
Iz Paradžikova automobila nije pucano
Neposredno nakon događaja javnosti je prenesena drukčija verzija.
U prvim informacijama pojavila se tvrdnja da se Lada nije zaustavila te da je iz automobila otvorena vatra na policiju, nakon čega su policajci uzvratili.
Ta verzija nije izdržala istragu.
Balističkim vještačenjem utvrđeno je da iz oružja pronađenog u Ladi tijekom događaja **nije pucano**.
Nije se, dakle, radilo o razmjeni vatre između policije i putnika Lade.
Činjenica da je neposredno nakon ubojstva iz službenog sustava u javnost dospjela ozbiljno netočna informacija ne dokazuje sama po sebi da je netko namjerno pokušavao prikriti zločin.
Ali objašnjava zašto je nepovjerenje prema početnim službenim objašnjenjima Paradžikove smrti nastalo praktički odmah.
rekonstrukcija kaznenog spisa Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika Rad obrađuje prve službene informacije, balističko vještačenje i utvrđenje da iz oružja u Ladi nije pucano. Otvori izvor
Ratni strah sud je priznao – ali kao olakotnu okolnost
U javnosti se Paradžikova smrt često objašnjavala ratnim kaosom, strahom, neiskustvom policajaca, zamračenjem, dojavama o neprijateljskim skupinama i tadašnjom općom psihozom.
Ni pravomoćni sud te okolnosti nije zanemario.
Pri odmjeravanju kazni uzeo je u obzir izvanrednu situaciju, stanje straha, ugroženosti i jake psihičke napetosti kod optuženika.
Ali sud je napravio vrlo jasnu razliku:
te su okolnosti bile olakotne pri odmjeravanju kazne, ali nisu opravdale pucnjavu niti isključile njihovu kaznenu odgovornost i umišljaj.
Zbog toga Paradžikovo ubojstvo nije precizno opisivati kao tek „nesretan slučaj“ na policijskom punktu.
pravomoćna presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – olakotne okolnosti i izrečene kazne Sud je ratni strah i psihičku napetost uzeo kao olakotne okolnosti, ali nije njima isključio kaznenu odgovornost. Otvori presudu
Četvorica policajaca pravomoćno osuđena
Nakon prvoga suđenja i ukidanja prve presude, u ponovljenom je postupku Okružni sud u Zagrebu 13. listopada 1993. svu četvoricu policajaca proglasio krivima.
Vrhovni sud 23. veljače 1994. pravomoćno je potvrdio njihovu krivnju, ali im je smanjio kazne.
Željko Vučemilović-Grgić osuđen je na šest godina zatvora.
Branko Matošević na pet godina.
Željko Čeko i Paško Palić na po četiri godine i šest mjeseci.
Pravomoćno je utvrđena kaznena odgovornost za ubojstvo Ante Paradžika i pokušaje ubojstva njegovih suputnika.
pravomoćna presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – pravomoćne kazne četvorici policajaca Službeno objavljena pravomoćna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Otvori presudu
Ustavni sud Republike Hrvatske 27. ožujka 2000. utvrdio je da ustavne tužbe osuđenih policajaca nisu osnovane.
U objavljenoj odluci prenesen je i stav Vrhovnog suda da se ne radi o kaznenim djelima neposredno povezanima s ratnim operacijama, nego o djelima počinjenima uz prekoračenje službenih ovlasti pripadnika policije.
službeni izvor Narodne novine / Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-441/1994, U-III-480/1994, U-III-492/1994 i U-III-495/1994 Odluka Ustavnog suda od 27. ožujka 2000. o ustavnim tužbama četvorice osuđenih policajaca. Otvori odluku
Tuđmanovo pomilovanje i izlazak iz zatvora
Pravomoćnom presudom priča nije završila.
Predsjednik Republike Franjo Tuđman 8. rujna 1994. pomilovanjem je osuđenicima znatno skratio kazne.
Vučemiloviću-Grgiću kazna je skraćena za tri godine, Matoševiću za dvije godine i šest mjeseci, a Čeki i Paliću za po dvije godine i tri mjeseca.
Pomilovanje nije poništilo presudu i nije ih proglasilo nevinima.
Rješenjem Komisije za uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa od 15. veljače 1995. sva četvorica uvjetno su otpuštena s izdržavanja kazni počevši od 24. veljače 1995.
znanstveni izvor Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – pomilovanje i uvjetni otpust osuđenih policajaca Rad navodi odluku o pomilovanju iz rujna 1994. i uvjetni otpust četvorice osuđenika u veljači 1995. Otvori izvor
Dokumentirano je i da se Željko Vučemilović-Grgić poslije vratio u sustav MUP-a.
medijski izvor Jutarnji list Policajac osuđen za ubojstvo Paradžika ponovno radio u policiji Izvještaj iz 2008. navodi kasniji rad Željka Vučemilovića-Grgića u PU zagrebačkoj. Otvori izvor
Ti događaji tijekom godina dodatno su hranili sumnju onih koji su vjerovali da neposredni počinitelji uživaju političku zaštitu.
Međutim, pomilovanje ili kasniji povratak pojedinca u policijsku službu sami po sebi **nisu dokaz postojanja prethodnog naloga za Paradžikovo ubojstvo**.
A što je s tvrdnjama o političkom atentatu?
Tu počinje drugi sloj Paradžikova slučaja.
Važno je naglasiti da sumnje u političku pozadinu nisu nastale desetljećima poslije.
Pojavile su se praktički odmah nakon ubojstva.
### Izjava Bajrama Sulejmanija
Već 31. listopada 1991. HSP-u je pisanu izjavu dao Bajram Sulejmani.
Prema rekonstrukciji kaznenog spisa u Lučićevu radu, Sulejmani je tvrdio da je na dan Paradžikova ubojstva boravio u kabinetu tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića te da je tijekom telefonskog razgovora čuo riječi kojima se navodno tražila Paradžikova likvidacija.
Ovdje je potrebno napraviti izrazito važnu razliku:
postojanje Sulejmanijeve izjave jest dokumentirana činjenica. Istinitost onoga što je u njoj tvrdio nije sudski dokazana.
Sud Sulejmanija nije saslušao jer je eventualnu takvu naredbu smatrao neodlučnom za pitanje kaznene odgovornosti četvorice policajaca kojima se sudilo, budući da nije bilo utvrđeno da su oni znali da je Paradžik u vozilu.
Stoga nije točno reći da je sud dokazao da je Ivan Vekić izdao naredbu.
Ali nije točno ni tvrditi da je sud dokazao da takva naredba nije postojala.
To pitanje u tom postupku nije pravomoćno utvrđeno.
rekonstrukcija kaznenog spisa Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – tvrdnje o mogućoj političkoj pozadini Rad obrađuje Sulejmanijevu izjavu, prijedloge dokazivanja i razloge zbog kojih pojedina pitanja nisu bila predmet presuđenja četvorici neposrednih počinitelja. Otvori izvor
„Ubij to! Strijeljaj to odmah!“
Tijekom godina pojavila se i tvrdnja da se na policijskoj radiovezi čula naredba kojom se traži likvidacija osoba iz Lade.
Kasniji medijski tekstovi donosili su i formulaciju „Ubij to! Strijeljaj to odmah!“
Takva tvrdnja postoji u javnom prostoru, ali nema istu dokaznu snagu kao dijelovi radiokomunikacije dokumentirani službenom zabilješkom i sudskim spisom.
U objavljenoj rekonstrukciji službenog prijepisa koju smo pregledali zabilježeni su upadi nepoznatih osoba, ometanje, psovke i prijetnje, ali navedena formulacija nije potvrđena na način koji bi nam dopuštao da je predstavimo kao dokazanu zapovijed za Paradžikovo ubojstvo.
medijski izvor – tvrdnja Nacional Ljudi koje je 90-ih trebalo ukloniti Jedan od kasnijih medijskih tekstova koji prenosi tvrdnju o navodnoj naredbi na UKV vezi. Navod nije u ovom članku tretiran kao sudski dokazana činjenica. Otvori izvor
znanstvena provjera Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – rekonstrukcija radioveze iz kaznenog spisa Znanstvena rekonstrukcija službeno zabilježene radiokomunikacije korištene u kaznenom postupku. Otvori izvor
Pokušaj istrage protiv Blaža Sarića
Obitelj Ante Paradžika nije prestala postavljati pitanje kako je uopće nastala dojava koja je prethodila pucnjavi.
Odvjetnik obitelji Ante Miličević u svibnju 1998. zatražio je istragu protiv Blaža Sarića zbog njegove uloge u dojavi o „martićevcima“.
Postupak nije doveo do sudskog utvrđenja da je Sarić sudjelovao u organiziranom planu Paradžikova ubojstva.
Ostala je, međutim, okolnost koja je opravdano izazivala pitanja:
Sarić je poznavao Perkovića, osobno ga je propustio, a nekoliko minuta poslije preko veze upozoravao da bi se moglo raditi o „martićevcima“.
Dokumentacija pokazuje što je učinio. Ne daje konačan odgovor zašto je to učinio.
znanstveni izvor Anali Hrvatskog politološkog društva / Hrčak Velimir Veselinović – Politička djelatnost Ante Paradžika Rad obrađuje i kasnije pokušaje pravnog rasvjetljavanja uloge Blaža Sarića. Otvori izvor
Tvrdnje o tajnoj pratnji, Paragi i Ruži Tomašić
Slučaj je ponovno snažnije aktualiziran početkom 2000-ih.
Dobroslav Paraga tražio je ponovno otvaranje pitanja političke pozadine Paradžikova ubojstva te tvrdio da je prije ubojstva bio upozoren na moguću likvidaciju njega i Paradžika.
U istom razdoblju u medijima su se pojavile tvrdnje, pozivajući se na izvore iz tadašnjih obavještajnih krugova, prema kojima je Paradžik 21. rujna 1991. bio pod tajnom pratnjom MUP-a.
O širem kontekstu tadašnjeg obavještajnog djelovanja, KOS-a te operacija Labrador i Opera pisali smo u tekstu „Perković – Manolić – Labrador – Opera: tajni rat prije rata“.
Za tvrdnju o tajnoj pratnji, međutim, u izvorima koje smo pregledali nismo pronašli operativni nalog, izvješće ekipe za praćenje, dnevnik praćenja ili drugi primarni dokument kojim bi se ona mogla predstaviti kao utvrđena činjenica.
Paraga je također tvrdio da ga je Ruža Tomašić upozorila na navodnu odluku o likvidaciji njega i Paradžika.
Tomašić je njegovu verziju poslije javno osporila.
Imamo, dakle, međusobno proturječne tvrdnje, ali ne i sudsku odluku ili drugi dokaz kojim bi bilo utvrđeno čija je verzija istinita.
znanstveni izvor Anali Hrvatskog politološkog društva / Hrčak Velimir Veselinović – Politička djelatnost Ante Paradžika Pregled Paraginih tvrdnji, medijskih navoda o mogućoj tajnoj pratnji te kasnijih prijepora oko političke pozadine slučaja. Otvori izvor
znanstveni izvor Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Ivica Lučić – Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika Rad uspoređuje različite tvrdnje o političkoj pozadini s dokumentacijom kaznenog spisa. Otvori izvor
Manolićeve tvrdnje pojavljuju se više od dva desetljeća poslije
Još kasnije u javnosti su se pojavile tvrdnje Josipa Manolića koje su Paradžikovu smrt povezivale s tadašnjim političkim sukobima.
Na temelju njegova javnog intervjua Autohtona – Hrvatska stranka prava 2015. podnijela je Državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv Ante Đapića zbog navodnog sudjelovanja u pripremi Paradžikova ubojstva.
Đapić je takve optužbe odbacio.
Sama činjenica da je kaznena prijava podnesena nije dokaz njezinih navoda, a u javno dostupnim izvorima koje smo pregledali nismo pronašli objavljenu odluku DORH-a iz koje bismo mogli pouzdano utvrditi njezin konačni ishod.
medijski izvor HRT / HINA A-HSP kazneno prijavio Đapića; Đapić optužbe nazvao nebulozama Izvještaj iz siječnja 2015. o kaznenoj prijavi podnesenoj nakon Manolićevih javnih tvrdnji i Đapićevu odgovoru. Otvori izvor
Preporuka za pročitati Res Publica Post Perković, Manolić i tajni rat prije rata Širi kontekst obavještajnog rata, KOS-a te operacija Labrador i Opera tijekom 1990. i 1991. Otvori članak
Što nakon 35 godina možemo dokazati?
Nije točno da se o ubojstvu Ante Paradžika „ništa ne zna“.
Naprotiv.
Pravomoćno je utvrđeno tko je pucao.
Utvrđeno je da se Lada zaustavila prije pucnjave.
Utvrđeno je da je Vučemilović-Grgić prvi otvorio vatru.
Utvrđeno je da su četvorica policajaca iz automatskog oružja ispalila najmanje 49 metaka prema zaustavljenom automobilu.
Utvrđeno je da nisu mogli opravdati pucnjavu tvrdnjom da je iz vozila započeo napad.
Utvrđeno je da su postupali s direktnim umišljajem na ubojstvo osoba koje su se u automobilu nalazile.
I za to su pravomoćno osuđeni.
ključni službeni izvor Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 – pravomoćna presuda Temeljni sudski izvor za neposredni tijek pucnjave, umišljaj, kaznenu odgovornost i kazne. Otvori presudu
A što nije dokazano?
Nije pravomoćno utvrđeno da su policajci znali da se u automobilu nalazi Ante Paradžik.
Nije dokazano da je Blaž Sarić namjerno poslao lažnu dojavu kako bi izazvao Paradžikovo ubojstvo.
Nije dokazano da je Ivan Vekić naredio njegovu likvidaciju.
Nije kao dio službenoga prijepisa policijske radioveze pouzdano potvrđena navodna zapovijed „Ubij to! Strijeljaj to odmah!“.
Nije primarnim operativnim dokumentima koje smo pregledali dokazano da je Paradžik toga dana bio pod tajnom policijskom pratnjom.
Nije pravomoćno utvrđeno da su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Ante Đapić ili bilo koja druga osoba iz tadašnjeg državnog, političkog ili sigurnosnog vrha naredili njegovo ubojstvo.
To ne znači da je dokazano da političke pozadine nije bilo.
Znači nešto mnogo jednostavnije:
za takav zaključak ne postoji pravomoćno sudsko utvrđenje niti dokazni lanac koji bi nam dopuštao da ga danas predstavljamo kao činjenicu.
Posmrtna priznanja
Ante Paradžik posmrtno je 1995. odlikovan Redom Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
službeni izvor Narodne novine Odluka o dodjeli Reda Stjepana Radića Odluka predsjednika Republike iz 1995. kojom je Ante Paradžik posmrtno odlikovan Redom Stjepana Radića. Otvori odluku
Godine 2021. predsjednik Republike Zoran Milanović posmrtno ga je odlikovao i Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države.
službeni izvor Narodne novine Odluka o dodjeli Velereda kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom Službena odluka iz prosinca 2021. kojom je Ante Paradžik posmrtno odlikovan. Otvori odluku
Ante Paradžik – 35 godina poslije
Ante Paradžik imao je 48 godina kada je ubijen.
Bio je studentski vođa Hrvatskog proljeća, politički zatvorenik jugoslavenskog režima, jedan od obnovitelja HSP-a, dopredsjednik stranke i načelnik Ratnog stožera HOS-a.
Njegova smrt ostala je jedan od događaja iz ratne 1991. koji i desetljećima poslije izazivaju snažne političke prijepore.
Ali povijest se ne može pisati tako da se unaprijed odabere verzija, a zatim traže samo činjenice koje će joj odgovarati.
U slučaju Ante Paradžika postoje stvari koje više nisu pitanje mišljenja.
Postoje vještačenja.
Postoji policijska dokumentacija.
Postoje iskazi.
I postoji pravomoćna presuda.
Kaznena odgovornost neposrednih počinitelja utvrđena je.
Ono što nije utvrđeno jest postoji li iza događaja na policijskom punktu još jedan sloj priče – politički ili sigurnosni – koji postupak protiv četvorice policajaca nije obuhvatio.
Sumnje postoje još od 1991.
Postoje izjave i kasnija svjedočenja.
Postoje i međusobno suprotstavljene tvrdnje ljudi koji su tada pripadali političkom i sigurnosnom sustavu.
Ali između sumnje i povijesno dokazane činjenice mora postojati dokaz.
I upravo na toj granici, 35 godina nakon ubojstva Ante Paradžika, završava ono što danas možemo pouzdano tvrditi – a počinju pitanja na koja još uvijek nemamo dokazani odgovor.
Urednička i metodološka napomena
U tekstu su odvojene činjenice utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama, policijskom dokumentacijom i vještačenjima od izjava svjedoka, političkih tvrdnji, medijskih napisa i kasnijih historiografskih interpretacija.
Navođenje određene tvrdnje o mogućem nalogodavcu, tajnoj pratnji ili političkoj pozadini ne znači da je ona prihvaćena kao dokazana činjenica.
Glavni dokumentarni izvori korišteni u tekstu su pravomoćna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-21/1994-3 od 23. veljače 1994., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 27. ožujka 2000., znanstveni rad Ivice Lučića “Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika” te rad Velimira Veselinovića “Politička djelatnost Ante Paradžika”.
Autor: Ivan Vohrić
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
