Vještačenje provedeno za USKOK potvrdilo je ozbiljno onečišćenje okoliša i lokalni utjecaj ilegalno odloženog otpada na podzemne vode. PFAS spojevi pronađeni su nizvodno od odlagališta, ali nema dokaza da je njima onečišćen javni vodoopskrbni sustav Gospića. Iza ekološkog problema zato ostaje još jedno veliko pitanje: kako su desetci tisuća tona otpada godinama prolazili kroz transport, dokumentaciju i sustav nadzora?
U javnosti se posljednjih dana koriste teške riječi: otrov, ekološka katastrofa, zatrovana Lika, ugrožena voda.
Za razumijevanje onoga što se dogodilo na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću većina takvih izraza zapravo nije potrebna.
Činjenice utvrđene stručnim vještačenjem dovoljno su ozbiljne same po sebi.
USKOK je 6. kolovoza 2026., zbog velikog interesa javnosti, objavio nalaz i dopunu nalaza i mišljenja vještaka zaštite okoliša Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izrađene u okviru kaznenog predmeta u kojem se istražuje veći broj fizičkih i pravnih osoba zbog sumnje na kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva.
Prema rezultatima vještačenja, na istraženom području nalazi se približno 37.000 tona miješanog tehnogenog otpada različitog sastava.
Među pronađenim materijalima nalaze se ostaci obrade električne i elektroničke opreme, plastika, građevinski i mineralni materijali te dijelovi medicinskog otpada. Analizirani uzorci pokazali su i opasno svojstvo HP14 – ekotoksičnost.
To je prva činjenica od koje treba krenuti.
Ali odmah nakon nje potrebno je navesti i drugu:
Nije utvrđeno da je svih približno 37.000 tona opasan otpad.
Materijal je izrazito heterogen i stručni nalazi ne dopuštaju da se svojstva pojedinih analiziranih uzoraka automatski prenesu na svaku tonu otpada na lokaciji.
To ne umanjuje problem.
To ga samo opisuje onako kako je stvarno utvrđen.
Izvor USKOK Rezultati vještačenja zaštite okoliša na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću Otvori izvorNije riječ samo o golemoj hrpi otpada
Problem Bilajske 50 nije samo njegova količina.
Problem je način na koji je otpad smješten u okolišu i posljedice koje su zbog toga nastale.
Najzahtjevniji dio buduće sanacije odnosi se na gotovo 33.000 tona zakopanog otpada. Istodobno se vode zasebni postupci vezani uz približno 4.500 tona opasnog i oko 650 tona neopasnog otpada.
Te brojke ne treba automatski zbrajati jer se odnose na različite kategorije, procjene i faze postupanja.
Vještačenjem je utvrđeno i uklanjanje vegetacijskog pokrova na površini od približno 17.800 četvornih metara, uz degradaciju i na dijelu prostora nepovratan gubitak staništa.
Kemijske analize tla pokazale su vrlo visoke koncentracije pojedinih metala.
U nekim uzorcima izmjereno je do 9.946 miligrama bakra po kilogramu, do 1.051 mg/kg olova i do 317 mg/kg antimona.
Te brojke treba interpretirati stručno i prema odgovarajućim kriterijima. Nije svako uspoređivanje s graničnim vrijednostima za neku drugu vrstu zemljišta metodološki opravdano.
Ali zaključak vještačenja svejedno je nedvosmislen: na lokaciji postoji ozbiljno kemijsko opterećenje tla, a dio analiziranog otpada pokazuje ekotoksična svojstva.
Izvor Vlada Republike Hrvatske Modeli i plan sanacije otpada zakopanog u Gospiću Otvori izvorNajvažnije otkriće nalazi se ispod zemlje
Dopunsko vještačenje posebno je važno jer je obuhvatilo podzemne vode.
I upravo tu slučaj dobiva novu dimenziju.
Dana 11. svibnja 2026. uzorci su uzeti iz tri piezometra – mjernih bušotina koje omogućuju praćenje stanja podzemnih voda.
Jedan se nalazi uzvodno od područja odlaganja i služi kao referentna točka, dok su druga dva nizvodno.
Rezultati su vrlo značajni.
U uzvodnom, referentnom piezometru zbroj analiziranih PFAS spojeva bio je manji od 1,5 ng/L.
U jednom nizvodnom piezometru izmjereno je 7,1 ng/L.
U drugom nizvodnom piezometru izmjereno je 200,5 ng/L.
Takav prostorni raspored nije beznačajan.
PFAS nije utvrđen iznad granice kvantifikacije u referentnoj podzemnoj vodi prije područja odlaganja, dok je pronađen u oba mjerna mjesta nizvodno od otpada.
Vještaci su zbog toga zaključili da predmetno odlagalište predstavlja vrlo vjerojatan izvor migracije PFAS spojeva u podzemni vodonosnik.
To je jedan od najvažnijih zaključaka cijelog vještačenja.
Više se ne govori samo o mogućnosti da bi otpad jednoga dana mogao utjecati na podzemne vode.
Lokalni utjecaj već je utvrđen.
Dokument Geotehnički fakultet / USKOK Dopuna nalaza i mišljenja vještaka zaštite okoliša – Bilajska 50, Gospić Otvori dokumentŠto je PFAS i zašto je vrijednost od 200,5 ng/L važna?
PFAS je zajednički naziv za veliku skupinu sintetskih per- i polifluoroalkilnih spojeva.
Zbog izrazite kemijske stabilnosti vrlo se teško razgrađuju u prirodi, zbog čega ih se često naziva „vječnim kemikalijama“.
Europskim pravilima za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji određena je parametarska vrijednost od 0,10 mikrograma po litri, odnosno 100 ng/L, za zbroj određenih PFAS spojeva.
Vrijednost od 200,5 ng/L izmjerena u jednom piezometru kraj Bilajske 50 tako je približno dvostruko veća od tog referentnog kriterija.
Međutim, upravo ovdje potrebna je najveća preciznost.
To nije dokaz da Gospićani piju vodu s 200,5 ng/L PFAS-a
Vrijednost od 100 ng/L odnosi se na vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji.
Vještaci su je u ovom slučaju koristili kao referentnu vrijednost za tumačenje rezultata podzemne vode.
Izmjerenih 200,5 ng/L ne predstavlja rezultat analize vode koja dolazi iz slavina stanovnika Gospića.
Prema dostupnom hidrogeološkom nalazu, javni vodoopskrbni zahvati nisu povezani s predmetnom lokacijom na način koji bi potvrđivao takvu izloženost.
Zato bi bilo netočno napisati:
„Gospićani piju otrovanu vodu.“
Ali bilo bi jednako netočno tvrditi:
„Nema onečišćenja podzemnih voda.“
Stručni nalaz govori nešto treće i mnogo preciznije:
Utvrđen je lokalni utjecaj ilegalno odloženog otpada na podzemne vode i migracija PFAS spojeva nizvodno od lokacije, ali nije utvrđeno da su stanovnici tim koncentracijama izloženi putem javne vode za piće.
Propis EUR-Lex Europski standardi kvalitete vode namijenjene ljudskoj potrošnji Otvori izvorJedno mjerenje nije dovoljno za prognozu budućnosti
Vrijedno je što sami vještaci vrlo jasno navode i granice svojih zaključaka.
Analiza PFAS-a temelji se na jednom dodatnom ciklusu uzorkovanja.
Na temelju njega nije moguće pouzdano odrediti sezonske promjene koncentracija, dugoročni trend niti brzinu eventualnog budućeg širenja onečišćenja.
Za takve zaključke potrebna su ponovljena mjerenja tijekom različitih hidroloških uvjeta i kroz dulje razdoblje.
Danas zato postoji dovoljno podataka da možemo reći:
PFAS je migrirao u lokalnu podzemnu vodu.
Ali nema dovoljno podataka da bismo pouzdano tvrdili koliko će se brzo onečišćenje širiti ili gdje će se nalaziti za godinu, pet ili deset godina.
Zato dugotrajni monitoring podzemnih voda nije dodatak sanaciji.
On mora biti njezin sastavni dio.
Nije pronađeno sve što bi moglo zvučati zastrašujuće
Ako se građanima želi dati cjelovita informacija, potrebno je objaviti i rezultate koji nisu dramatični.
Većina analiziranih pokazatelja kvalitete podzemnih voda nije pokazala prekoračenja propisanih vrijednosti.
Za većinu analiziranih teških metala, PCB-e, BTEX spojeve, klorirana otapala i niz drugih organskih spojeva nisu utvrđena značajna prekoračenja.
Vještaci stoga situaciju ne opisuju kao akutnu i raširenu katastrofu čitavog podzemnog vodonosnika.
Razina opasnosti za podzemne vode ocijenjena je umjerenom do povećanom.
Ali druga polovica zaključka jednako je važna:
Vjerojatnost nastanka daljnje štete visoka je ako otpad ostane na lokaciji bez odgovarajuće sanacije.
Te dvije tvrdnje nisu proturječne.
One znače da onečišćenje zasad nije dokazano kao rašireni problem velikog područja, ali da postoji aktivni lokalni izvor koji se ne smije ostaviti dovoljno dugo da postane veći problem.
Ovdje ekologija prestaje biti jedino pitanje
Stručno vještačenje odgovara na pitanje što se dogodilo okolišu.
Kaznena istraga pokušava odgovoriti na drugo pitanje:
Kako se to moglo dogoditi?
USKOK sumnja da je od početka 2022. do 30. rujna 2024. organiziran uvoz mljevenog plastičnog i drugog miješanog otpada od dobavljača iz Slovenije i Italije te preuzimanje medicinskog i drugog miješanog otpada od dobavljača iz Hrvatske.
Prema sumnjama istražitelja, dio otpada zatim je zakopavan u tlo i prekrivan zemljom i šljunkom, dok se s drugim količinama postupalo protivno propisima na više lokacija.
Važno je naglasiti da je riječ o navodima kaznenog postupka, a ne o pravomoćno utvrđenoj krivnji osoba koje su njime obuhvaćene.
No za pitanje funkcioniranja sustava posebno je važan još jedan dio USKOK-ove istrage.
Istražitelji sumnjaju da je radi prikrivanja stvarnog tijeka otpada izrađivana lažna dokumentacija o nabavi, prijevozu i obradi, da su u evidencije unošeni netočni podaci te da je dokumentacija koja nije odgovarala stvarnom stanju dostavljana i nadležnoj inspekciji tijekom nadzora.
Ako se te sumnje potvrde, onda ovaj slučaj nije priča o nekoliko kamiona koji su noću potajno istovarili smeće u šumu.
Radi se o nečemu mnogo ozbiljnijem:
Mogućem korištenju infrastrukture legalnog gospodarstva, tvrtki, transporta, računa i administrativnih dokumenata kako bi nezakonito postupanje izvana izgledalo zakonito.
Izvor USKOK Istraga zbog sumnje na nezakonito gospodarenje i odlaganje otpada Otvori izvorEuropol: najmanje 35.000 tona i najmanje četiri milijuna eura
Međunarodna dimenzija slučaja bila je vidljiva već nakon policijske akcije u veljači 2025.
Europol je tada objavio da je u Hrvatskoj uhićeno 13 osoba povezanih s mrežom osumnjičenom za nezakonito zbrinjavanje najmanje 35.000 tona opasnog otpada, uz procijenjenu nezakonitu zaradu od najmanje četiri milijuna eura.
Europol je opisao sustav u kojem su korištene legalne tvrtke i transportna infrastruktura, a otpad se prema sumnjama prikazivao kao materijal namijenjen recikliranju.
Spominjao se otpad iz Italije, Slovenije i Njemačke.
Ali brojku od 35.000 tona iz Europolove operacije ne treba poistovjećivati s približno 37.000 tona procijenjenih na Bilajskoj 50.
Europolova brojka odnosi se na širi kriminalistički predmet i više lokacija, dok brojka od približno 37.000 tona proizlazi iz vještačenja konkretne gospićke lokacije.
Jednako tako nije dokazano da je svih 37.000 tona iz Gospića došlo preko hrvatske granice.
USKOK izričito spominje i otpad preuzet od dobavljača iz Hrvatske.
Zato nije dovoljno pitati:
„Kako je 37.000 tona prošlo granicu?“
Preciznije pitanje glasi:
Koliko je otpada došlo iz inozemstva, koliko iz Hrvatske, pod kojim oznakama i dokumentima, u koliko pošiljaka, tko je provjeravao njegov stvarni sadržaj i kako je funkcionirao nadzor od trenutka njegova ulaska u sustav do mjesta na kojem je na kraju završio?
Na to javnost još nema cjelovit odgovor.
Izvor Europol 13 persons arrested for illegally disposing 35,000 tonnes of hazardous waste Otvori izvorKilogram pršuta mora imati sljedivost. A tona otpada?
Nedavni slučaj neregistrirane pršutane kod Drniša nije usporediv s gospićkim slučajem ni prema vrsti rizika ni prema zakonskom okviru.
I ne treba ga takvim predstavljati.
Neregistrirani prehrambeni objekt treba kontrolirati. Podrijetlo mesa mora biti poznato, dokumentacija uredna, a proizvod sljediv od dobavljača do tržišta.
U tome nema ništa sporno.
Ali upravo taj potpuno opravdani princip otvara jedno pitanje.
Ako država s pravom traži sljedivost prehrambenog proizvoda, koliko je važnija potpuna sljedivost desetaka tisuća tona otpada koji može ostati u okolišu desetljećima i čije onečišćujuće tvari mogu migrirati prema podzemnim vodama?
Tu usporedba završava.
Problem u Gospiću ne treba povećavati usporedbom s pršutima.
Dovoljno je velik sam po sebi.
Sanacija: od nekoliko milijuna do više od sto milijuna eura
Država sada razmatra različite modele rješavanja gotovo 33.000 tona zakopanog otpada.
Jedna mogućnost je enkapsulacija, odnosno njegovo trajno izoliranje na postojećoj lokaciji kako bi se što više spriječio kontakt s oborinskom i podzemnom vodom. Procijenjeni trošak takvog rješenja kreće se oko dva do tri milijuna eura.
Potpuno iskapanje i odvoz otpada na odgovarajuće odlagalište u inozemstvu procjenjuje se na približno 20 do 25 milijuna eura.
Solidifikacija odnosno fizikalno-kemijska stabilizacija mogla bi stajati između 10 i 15 milijuna eura.
Najskuplja varijanta, iskopavanje i energetska oporaba odnosno spaljivanje u inozemstvu, procijenjena je na čak 100 do 125 milijuna eura.
Hrvatska nema vlastito odgovarajuće odlagalište za takvu vrstu opasnog otpada niti postrojenje koje bi omogućilo njegovu odgovarajuću energetsku oporabu.
Razlika između dva i 125 milijuna eura na prvi pogled djeluje nevjerojatno.
Ali te mogućnosti zapravo ne predstavljaju četiri jednaka načina obavljanja istog posla.
Kod enkapsulacije otpad bi ostao na lokaciji, ali bi se pokušao trajno izolirati.
Kod ostalih varijanti bilo bi potrebno iskapanje, obrada, transport ili konačno zbrinjavanje izvan Hrvatske.
Zato odluka ne smije biti donesena samo prema kriteriju najniže cijene.
Nakon što je već utvrđen utjecaj otpada na lokalnu podzemnu vodu, najvažnije pitanje mora biti:
Koje rješenje dugoročno najpouzdanije zaustavlja ili kontrolira izvor onečišćenja?
Izvor HRT Četiri modela sanacije otpada u Gospiću Otvori izvorZašto otpad već nije saniran?
To je legitimno pitanje, ali zahtijeva cjelovit odgovor.
Prema informacijama Vlade, Fond za zaštitu okoliša zbog istražnih radnji od otkrivanja slučaja u veljači do sredine listopada 2025. nije mogao započeti postupak sanacije.
Nakon dobivanja potrebnog odobrenja pokrenut je postupak nabave, ali za dio opasnog otpada na prvom natječaju nije pristigla nijedna ponuda.
Nakon dodatnih analiza raspisan je novi postupak.
To objašnjava dio proteklog vremena.
Ali ne mijenja činjenicu da se velik dio otpada i dalje nalazi na lokaciji dok je stručno vještačenje u međuvremenu pokazalo da je lokalni utjecaj na podzemne vode već nastupio.
Zbog toga pitanje brzine sanacije više nije samo političko ili administrativno.
Postalo je pitanje upravljanja stvarnim okolišnim rizikom.
Tko će na kraju platiti?
Ako se sumnje kaznenog postupka potvrde, slučaj otvara još jedno neugodno pitanje.
Europol je nezakonitu dobit kriminalne mreže u širem predmetu procijenio na najmanje četiri milijuna eura.
S druge strane, konačno rješavanje zakopanog otpada samo u Gospiću, ovisno o odabranoj metodi, može stajati od nekoliko milijuna do više od sto milijuna eura.
Država ne može čekati kraj višegodišnjeg kaznenog postupka ako u međuvremenu postoji rizik daljnje štete okolišu.
Sanacija se mora provesti.
Ali nakon eventualnog pravomoćnog utvrđivanja odgovornosti javnost ima puno pravo očekivati odgovor na pitanje hoće li se od odgovornih fizičkih i pravnih osoba pokušati naplatiti troškovi koje je zbog njih morala podnijeti država.
Jer u suprotnom nastaje jedan od najgorih mogućih modela:
Dobit ostaje privatna, a posljedice postaju javni trošak.
Pravo pitanje nije samo tko je zakopao otpad
Kazneni postupak trebao bi utvrditi individualnu kaznenu odgovornost.
Ali za državu ni taj odgovor ne bi smio biti dovoljan.
Čak i ako jednoga dana sud pravomoćno utvrdi tko je organizirao prijevoz, tko je izrađivao lažne dokumente i tko je nezakonito odlagao otpad, ostat će druga skupina pitanja.
Kako su funkcionirale dozvole?
Koliko je bilo inspekcijskih nadzora?
Što se u njima provjeravalo?
Kako se provjeravao stvarni sadržaj otpada u odnosu na ono što je pisalo u dokumentaciji?
Jesu li se uspoređivale količine zaprimljenog otpada s kapacitetima lokacije i prijavljenim količinama obrađenog materijala?
Je li se ranije mogao uočiti nesrazmjer između papira i stvarnog stanja na terenu?
I, možda najvažnije:
Koji je prvi trenutak u kojem je sustav mogao prepoznati što se događa – i zašto tada nije uspio?
Ta pitanja nikoga unaprijed ne proglašavaju krivim.
Ona su nužna želi li država spriječiti da se nakon sanacije Bilajske 50 isti obrazac ponovi negdje drugdje.
Što danas možemo tvrditi – a što ne možemo
Nakon objave stručnog vještačenja neke činjenice više nisu pitanje političkog dojma ili medijske interpretacije.
Možemo tvrditi da:
- na lokaciji Bilajska 50 postoji golema količina nepropisno odloženog otpada;
- dio analiziranog otpada pokazuje opasna i ekotoksična svojstva;
- utvrđeno je ozbiljno kemijsko opterećenje dijela tla;
- došlo je do značajne degradacije prostora i vegetacijskog pokrova;
- PFAS spojevi pronađeni su u podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta, dok u referentnom uzvodnom mjernom mjestu nisu utvrđeni iznad granice kvantifikacije;
- vještaci odlagalište smatraju vrlo vjerojatnim izvorom njihove migracije u podzemni vodonosnik;
- ako izvor ostane bez odgovarajuće sanacije, postoji visoka vjerojatnost nastanka daljnje štete.
Ali ne možemo tvrditi da:
- je javni vodoopskrbni sustav Gospića onečišćen PFAS-om s Bilajske 50;
- su stanovnici preko vode za piće bili izloženi koncentraciji od 200,5 ng/L;
- je utvrđeno akutno i rašireno onečišćenje čitavog podzemnog vodonosnika;
- jedan ciklus PFAS uzorkovanja omogućuje određivanje dugoročnog trenda i brzine budućeg širenja;
- je svih približno 37.000 tona otpada opasan otpad;
- je sva ta količina stigla iz inozemstva.
Te ograde nisu pokušaj umanjivanja problema.
Upravo suprotno – one ozbiljnim zaključcima daju vjerodostojnost.
Zaključak: činjenice su dovoljno teške
Za opis onoga što se dogodilo u Gospiću nije potrebno izmišljati katastrofu veću od one koju pokazuju stručni nalazi.
Građanima ne treba govoriti da piju otrovanu vodu kada za takvu tvrdnju nema dokaza.
Ali im se jednako tako ne smije govoriti da razloga za zabrinutost nema.
Stručno je utvrđeno da je ilegalno odloženi otpad već utjecao na lokalnu podzemnu vodu.
Utvrđen je PFAS nizvodno od izvora, potvrđena je degradacija tla i staništa, a vještaci upozoravaju da postoji visoka vjerojatnost daljnje štete ako izvor onečišćenja ostane bez odgovarajuće sanacije.
Zbog toga danas više nije glavno pitanje:
Postoji li problem?
Postoji.
Pitanja su sada drukčija.
Koliko će brzo država ukloniti ili trajno izolirati izvor onečišćenja?
Hoće li monitoring podzemnih voda trajati dovoljno dugo da se utvrdi stvarna dinamika PFAS-a?
Tko će snositi konačan trošak sanacije?
Koliko je otpada stiglo iz inozemstva, a koliko iz Hrvatske?
Kako je funkcionirala njegova sljedivost?
Kako su funkcionirali dokumentacija, dozvole i inspekcijski nadzor?
I što će biti promijenjeno kako se desetci tisuća tona otpada više ne bi mogli izgubiti između kamiona, evidencija, računa i papira?
Jer sanirati Bilajsku 50 znači ukloniti ili kontrolirati posljedicu.
Utvrditi kako je sve to bilo moguće i spriječiti ponavljanje znači sanirati sustav.
A za Hrvatsku će upravo to biti važniji test.
Metodološka napomena Res Publica Posta
U ovoj analizi odvojene su činjenice utvrđene stručnim vještačenjem od navoda i sumnji koje su predmet kaznenog postupka. Za sve osobe obuhvaćene kaznenim postupkom vrijedi presumpcija nevinosti do pravomoćne sudske odluke.
Brojke o količinama otpada koje se pojavljuju u javnosti nisu automatski izjednačavane niti zbrajane jer se pojedini podaci odnose na različite lokacije, kategorije otpada, stručne procjene i faze sanacije.
Vrijednost od 100 ng/L za zbroj određenih PFAS spojeva odnosi se na europski parametarski kriterij za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji. Izmjerenih 200,5 ng/L odnosi se na podzemnu vodu iz jednog piezometra nizvodno od odlagališta, a ne na vodu iz javnog vodoopskrbnog sustava Gospića.
U tekstu se izrazi poput „utvrđeno“ koriste za rezultate stručnih analiza i službeno potvrđene činjenice, dok se za navode kaznenog postupka koriste izrazi „sumnja“, „prema USKOK-u“ i „prema navodima istražitelja“.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
